< Job 13 >

1 "So ist's. So hat's mein Auge auch gesehen, mein Ohr vernommen und gemerkt.
Eto, sve je to vidjelo oko moje, èulo uho moje, i razumjelo.
2 Soviel ihr wisset, weiß ich auch; ich falle gegen euch nicht ab.
Što vi znate, znam i ja, nijesam gori od vas.
3 Nun will ich mit dem Allerhöchsten reden; mit Gott zu rechten ich begehre.
Ipak bih govorio sa svemoguæim, i rad sam s Bogom pravdati se.
4 Ihr freilich, ihr seid Lügenmeister, unnütze Ärzte insgesamt.
Jer vi izmišljate laži, svi ste zaludni ljekari.
5 Wenn ihr nur endlich schweigen wolltet und das für euch zur Weisheit würde!
O da biste sasvijem muèali! bili biste mudri.
6 Auf meine Widerrede hört! Aufmerket auf den Vorwurf meiner Lippen!
Èujte moj odgovor, i slušajte razloge usta mojih.
7 Wollt ihr für Gott Verkehrtes reden und ihm zuliebe Lügen sprechen?
Treba li da govorite za Boga nepravdu ili prijevaru da govorite za nj?
8 Wollt ihr für ihn Partei ergreifen, gar Anwalt sein für Gott?
Treba li da mu gledate ko je? treba li da se prepirete za Boga?
9 Wenn er euch richtet, geht's dann gut? Wollt ihr ihn narren, wie man Menschen narrt?
Hoæe li biti dobro kad vas stane ispitivati? hoæete li ga prevariti kao što se vara èovjek?
10 Er gibt euch scharfen Tadel, wenn hinterrücks Partei ihr nehmet.
Zaista æe vas karati, ako tajno uzgledate ko je.
11 Wird euch nicht seine Hoheit betäuben; befällt euch nicht sein Schrecken?
Velièanstvo njegovo neæe li vas uplašiti? i strah njegov neæe li vas popasti?
12 Zerstäubt sind euere Beweise, und euere Bekräftigungen sind gar tönern.
Spomeni su vaši kao pepeo, i vaše visine kao gomile blata.
13 Vor mir nur schweigt! Denn ich muß reden. Es komme über mich, was wolle!
Muèite i pustite me da ja govorim, pa neka me snaðe šta mu drago.
14 Warum soll ich mein Fleisch in meine Zähne nehmen? Ich lege auf die flache Hand mein Leben.
Zašto bih kidao meso svoje svojim zubima i dušu svoju metao u svoje ruke?
15 Ja, mag er mich auch töten; ich zittere nicht davor; auf jeden Fall will ich vor ihm verteidigen meinen Wandel.
Gle, da me i ubije, opet æu se uzdati u nj, ali æu braniti putove svoje pred njim.
16 Da muß er selber mir zum Sieg verhelfen; vor ihn kommt ja kein Ruchloser.
I on æe mi biti spasenje, jer licemjer neæe izaæi preda nj.
17 Aufmerksam hört auf meine Rede! Ich will's euch selbst beweisen.
Slušajte dobro besjedu moju, i neka vam uðe u uši što æu iskazati.
18 Ich lege meinen Rechtsfall vor. Ich weiß gewiß, ich werd's gewinnen.
Evo, spremio sam parbu svoju, znam da æu biti prav.
19 Kann einer etwas gegen mich beweisen, ich würde schweigend willig sterben.
Ko æe se preti sa mnom? da sad umuknem, izdahnuo bih.
20 Nur zweierlei tu mir nicht an! Sonst muß ich mich vor Deinem Antlitz bergen:
Samo dvoje nemoj mi uèiniti, pa se neæu kriti od lica tvojega.
21 Stell Deine Macht vor mir beiseite! Und Deine Furchtbarkeit erschrecke nimmer mich!
Ukloni ruku svoju od mene, i strah tvoj da me ne straši.
22 Dann klage Du, und ich will mich verteidigen. Dann rede ich; Du aber widerlege mich!
Potom zovi me, i ja æu odgovarati; ili ja da govorim, a ti mi odgovaraj.
23 Wie groß ist meine Schuld und mein Vergehen? Mein ganzes Unrecht laß mich wissen!
Koliko je bezakonja i grijeha mojih? pokaži mi prijestup moj i grijeh moj.
24 Warum birgst Du Dein Angesicht, erachtest mich für Deinen Feind?
Zašto sakrivaš lice svoje i držiš me za neprijatelja svojega?
25 Ein welkes Blatt, das schreckst Du auf. Dem dürren Strohhalm jagst Du nach.
Hoæeš li skršiti list koji nosi vjetar, ili æeš goniti suhu slamku,
26 Du rechnest mir Vergangenes auf und weisest mir die Jugendsünden nach.
Kad mi pišeš grèine i daješ mi u našljedstvo grijehe mladosti moje,
27 Du legst mir meine Füße in den Block, verwahrst mir alle Schritte; um meine Fußgelenke ziehst Du einen Ring. -
I meæeš noge moje u klade, i paziš na sve staze moje i ideš za mnom ustopce?
28 Er aber gleicht dem Wurmfraß, der in Stücke fällt, und einem Kleid, an dem die Motte zehrt."
A on se raspada kao trulina, kao haljina koju jede moljac.

< Job 13 >