< Hesekiel 16 >

1 Das Wort des Herrn erging an mich -
Naʻe toe hoko ʻae folofola ʻa Sihova kiate au, ʻo pehē,
2 "Geh, Menschensohn, und halt Jerusalem jetzt seine Greuel vor!
“Foha ʻoe tangata, fakaʻilo ki Selūsalema ʻa ʻene ngaahi fakalielia,
3 Und sag: So spricht der Herr, der Herr, jetzt zu Jerusalem: 'Dein Ursprung, deine Abkunft weisen auf die Lande der Kanaaniter. Dein Vater war von amoritischem Geschlecht und deine Mutter von chittitischem.
Pea ke lea, ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua ki Selūsalema; naʻe fanauʻi pea fāʻeleʻi koe ʻi he fonua ko Kēnani; ko hoʻo tamai ko e [tangata ]ʻAmoli, pea ko hoʻo faʻē ko e [fefine ]Heti.
4 Und das ist die Geschichte deines Lebens: Am Tag, da du geboren wurdest, ward deine Schnur nicht abgeschnitten; nicht wurdest du mit Wasser rein gewaschen. Mit Salz wardst du nicht abgerieben, in Windeln nicht gewickelt.
Pea koeʻuhi ko ho fāʻeleʻi, ʻi he ʻaho naʻe fanauʻi ai koe naʻe ʻikai tā ho uho, pea naʻe ʻikai kaukau koe ʻi ha vai, ke fakamolū koe; naʻe ʻikai ngaohi ʻaki koe ha māsima, pea naʻe ʻikai ʻaupito fakakofu koe.
5 Kein Auge sah mit Mitleid auf dich hin, um eines dieser Dinge dir zu tun, aus Mitgefühl mit dir. Du wurdest auf dem freien Feld dir selber überlassen, aus Überdruß an dir, am selben Tage noch, an dem du warst geboren.
Naʻe ʻikai ha mata ke ʻofa kiate koe ke fai ʻae ngaahi meʻa ni kiate koe pe manavaʻofa kiate koe; ka naʻe lī atu koe ki he vao ʻataʻatā, ke fakalielia ho sino ʻi he ʻaho naʻe fāʻeleʻi ai koe.
6 Ich habe dich gesehn und dich geschaut, wie du in deinem Blut gezappelt hast. Ich sprach zu dir: Trotz deinem Blute bleib am Leben!
“Pea ʻi heʻeku ʻalu atu kiate koe pea u mamata naʻa ke fakalielia ʻi ho toto pe ʻoʻou, ne u pehē kiate koe, lolotonga hoʻo kei pani toto, Ke ke moʻui; ʻio, naʻa ke kei ʻi ho toto ʻoʻou, naʻaku pehē ai kiate koe, Ke ke moʻui.
7 Aufwachsen ließ ich dich wie das Gewächs des Feldes. So wuchsest du heran und wurdest groß und kamst zur schönsten Blüte deines Leibes; du aber warst noch unvermählt.
Kuo u ngaohi koe ke ke tupu ʻo hangē ko e fisi ʻoe ngoue, pea kuo ke tupu pea hoko ko e lahi, pea kuo ke maʻu ʻae teunga ki he teunga; kuo hunuki ho huhu, pea kuo tupu ho fulufulu, ka naʻa ke telefua mo masiva.
8 Da habe ich dich wiederum gemustert und beschaut, und siehe da, die Zeit der Liebe war für dich gekommen. Da breitete ich meines Kleides Zipfel über dich, bedeckte deine Blöße, verband mich dir mit einem Eide und trat mit dir in einen Bund.' Ein Spruch des Herrn, des Herrn. 'So wurdest du denn mein.
Pea ko eni, ʻi heʻeku ʻalu atu kiate koe, vakai, ko e lolotonga ia ʻa hoʻo ʻofa; pea naʻaku folahi atu kiate koe ʻa hoku kofu mo fakakofuʻaki ʻa hoʻo telefua; ʻio, naʻaku fuakava kiate koe, pea naʻa ta fefuakavaʻaki mo koe,” ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua, “pea naʻaku maʻu koe maʻaku.”
9 Dann badete ich dich in Wasser; ich wusch das Blut von dir hinweg und salbte dich mit Öl
“Pea u toki kaukau koe ʻaki ʻae vai, ne u fufulu koe ke maʻa ʻaupito mei he toto, pea naʻaku tākai koe ʻaki ʻae lolo.
10 und hüllte dich in buntgewirkte Kleider und schenkte dir von Seekuhfell Sandalen. Ich band dir einen Linnengürtel um und hüllte dich in einen Seidenschleier.
Naʻaku fakakofuʻaki koe ʻae tuitui fakasanisani, pea u fakatopuvaʻe ʻaki koe ʻae kiliʻi pasa; pea u fakavala ʻaki koe ʻae tupenu lelei, pea naʻaku ʻufiʻufi koe ʻaki ʻae silika.
11 Ich schmückte dich mit Schmuck und legte Spangen um die Arme, um deinen Hals ein Kettchen.
Naʻaku ʻai foki kiate koe ʻae ngaahi meʻa teunga, pea naʻaku ʻai ʻae vesa ki ho nima, mo e kahoa ki ho kia.
12 Ich legte einen Ring auf deine Nase, in deine Ohren Ringe und setzte dir aufs Haupt ein prächtig Diadem.
Pea naʻaku ʻai ʻae maka mahuʻinga ʻi ho foʻi laʻē, mo e mama ʻi ho telinga, mo e pale lelei ki ho ʻulu.
13 In Gold und Silber prangtest du, und dein Gewand war Byssus, Seide, Stickerei. Feinmehl genossest du und Honig und Öl und wurdest unbeschreiblich schön, und so kamst du zu königlicher Würde.
Naʻe pehē ʻae teuteu ʻaki koe ʻae koula mo e siliva; naʻe kofuʻaki koe ʻae tupenu lelei mo e silika, mo e tuitui fakasanisani; naʻa ke kai ʻi he mahoaʻa lelei mo e honi, mo e lolo: pea naʻa ke hoihoifua ʻaupito pea naʻa ke tupu lelei ʻo hoko ko e puleʻanga.
14 Du warst berühmt bei Heidenvölkern deiner Schönheit wegen; denn sie war ganz vollkommen durch den von mir dir angelegten Schmuck.' Ein Spruch des Herrn, des Herrn.
Naʻe mafola atu ho ongoongolelei ki he hiteni ko e meʻa ʻi ho hoihoifua, he naʻe haohaoa ia, ko e meʻa ʻi heʻeku lelei ʻaia naʻaku ʻai ʻeau kiate koe,” ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua.
15 'Da bautest du auf deine Schönheit. Trotz deinem Rufe buhltest du und warst mit deiner Buhlerliebe so verschwenderisch zu jedem, der vorüberzog, dem's gelten sollte.
“Ka naʻa ke falala koe ki ho hoihoifua, pea naʻa ke fai feʻauaki, ko e meʻa ʻi ho ongoongo, naʻa ke fai hoʻo feʻauaki kiate ia kotoa pē naʻe ʻalu ange; naʻe ʻaʻana pe ia.
16 Du nahmst von deinen Kleidungsstücken und machtest dir davon ein buntes Lager und buhltest dann mit jenen, wie's nimmermehr geschieht und nie geschehen war,
Pea naʻa ke toʻo ho ngaahi kofu pea ne ke teuteu ʻaki ia ho ngaahi potu māʻolunga ʻi he meʻa pule kehekehe, pea naʻa ke fai feʻauaki ʻi ai: pea ʻe ʻikai toe hoko ha meʻa pehē; ʻe ʻikai ʻaupito pehē.
17 nahmst deine Schmucksachen von meinem Gold und Silber, das ich dir geschenkt, und fertigtest dir Männerbilder und triebst mit ihnen Buhlerei.
Pea kuo ke toʻo ʻae ngaahi teunga lelei ʻo ʻeku koula mo ʻeku siliva, ʻaia naʻaku foaki kiate koe, mo ke ngaohi kiate koe ʻae ngaahi fakatātā ʻoe tangata, pea kuo ke fai angahala mo ia.
18 Du nahmst von deinen buntgestickten Kleidern, sie ihnen umzuhängen. Mein Öl und Rauchwerk legtest du vor ihnen nieder.
Kuo ke fakakofuʻaki ʻakinautolu ho ngaahi kofu fakasanisani: pea kuo ke tuku ʻi honau ʻao ʻa ʻeku lolo mo e meʻa namu kakala ʻaʻaku.
19 Mein Brot, das ich dir gab, aus Feinmehl, Öl und Honig angefertigt und dir zum Essen überlassen, das legtest du zum süßen Opfer ihnen vor.' Ein Spruch des Herrn.
Ko ʻeku meʻakai foki, ʻaia naʻaku foaki kiate koe, ʻae mahoaʻa lelei, mo e lolo mo e honi, naʻaku fafanga ʻaki koe, naʻa mo ia kuo ke tuku ʻi honau ʻao, ko e meʻa namu kakala.” ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua, naʻe pehē ʻa hono fai.
20 'Dann nahmst du deine Söhne und deine Töchter, die du mir geboren, und schlachtetest zum Fraß sie ihnen. War's nicht genug an deinem buhlerischen Treiben,
“Kuo ke toʻo foki hoʻo ngaahi tama mo hoʻo ngaahi taʻahine ʻaia kuo ke fanauʻi kiate au, pea kuo ke feilaulau ʻaki ʻakinautolu ke nau ʻauha. Ko e meʻa siʻi koā eni, ʻa hoʻo feʻauaki?
21 daß du auch meine Kinder schlachtetest und jenen gabst, und sie für jene durch das Feuer gehen ließest?
Kaeʻumaʻā ʻa hoʻo tāmateʻi ʻeku fānau, mo ke tuku ʻakinautolu ke ʻalu atu [ʻi he afi ]maʻanautolu?
22 Bei allen deinen Greueln, deinen Buhlereien, warst du der Tage deiner Kindheit nimmer eingedenk, da du, ganz nackt und bloß, in deinem Blut gezappelt.
Pea ʻi hoʻo ngaahi fakalielia kotoa pē mo hoʻo feʻauaki kotoa pē ʻoku ʻikai te ke manatu ki he ngaahi ʻaho ʻo hoʻo kei siʻi, ʻaia naʻa ke telefua mo masiva ai, pea ke fakalielia ʻi ho toto pe ʻoʻou.”
23 Nach aller deiner Bosheit aber, - wehe, wehe über dich!' - ein Spruch des Herrn, des Herrn -
Pea naʻe hoko ʻo pehē, “ʻi heʻene hili kotoa pē ʻa hoʻo fai kovi, (Malaʻia, malaʻia kiate koe! ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua; )
24 'erbautest du dir einen Kegel noch und machtest dir auf jedem Platze Höhen.
Kuo ke langa moʻou ʻae fale feʻauaki mo ke ngaohi kiate koe ʻae potu māʻolunga ʻi he hala kotoa pē.
25 An jedem Straßeneingang bautest du dir eine Höhe und schändetest hier deine Schönheit und zeigtest jedem, der vorüberzog, dich willfährig und triebst, um mich zu reizen, unaufhörlich Buhlerei.
Kuo ke langa ho fale feʻauaki ʻi he tefito hala kotoa pē pea kuo ke ngaohi ho hoihoifua ko e fehiʻanekina, mo ke fakaava ho vaʻe kiate ia kotoa pē naʻe ʻalu ange mo ke fakalahi pe ki hoʻo feʻauaki.
26 Du hurtest mit Ägyptens Söhnen, deinen leibesstarken Nachbarn, und triebst, um mich zu reizen, unaufhörlich Buhlerei.
Kuo ke fai angahala foki mo ho kaunga nofoʻanga, ko e kakai ʻIsipite ʻoku sino lalahi: pea kuo ke fakalahi ki hoʻo feʻauaki, ko e fakatupu ʻita kiate au.
27 Doch sieh! Ich streckte meine Hand aus wider dich und minderte dir deinen Unterhalt. Ich gab dich denen, die dich haßten, preis, den Töchtern der Philister, die sich ob deines Lasterlebens schämten.
Ko ia, vakai, kuo u mafao atu hoku nima kiate koe, pea u fakasiʻisiʻi hoʻo meʻakai, mo tukuange koe ki he faʻiteliha ʻanautolu ʻoku fehiʻa kiate koe, ʻae ngaahi ʻofefine ʻoe kau Filisitia, he ʻoku nau mā ʻi hoʻo faianga fakalielia.
28 Dann buhltest du mit Assurs Söhnen, nimmer satt. Und durch die Buhlerei mit ihnen nicht gesättigt,
Kuo ke fai angahala foki mo e kakai ʻAsilia, he naʻe ʻikai te ke faʻa fiu; ʻio, kuo ke fai angahala mo kinautolu, ka naʻe ʻikai te ke topono ai.
29 erstrecktest du dein Buhlen bis ins Krämerland, bis nach Chaldäa. Auch davon bist du noch nicht satt geworden.
Kuo ke fakalahi foki ʻa hoʻo feʻauaki ʻi he fonua ko Kēnani ʻo aʻu ki Kalitia; ka naʻa mo ia naʻe ʻikai te ke fiu ai.”
30 Wie liebeskrank muß doch das Herz dir sein', ein Spruch des Herrn, des Herrn, 'da du dies alles tust, was sonst nur Art der ausgeschämten Buhlerin.
“ʻOiauē! ʻAe vaivai ho loto,” ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua, “He kuo ke fai eni kotoa pē, ko e ngāue ʻae fefine faʻa feʻauaki mo fakamofutofuta;
31 An jedem Straßeneingang bautest du dir einen Kegel, und deine Höhe machtest du auf jedem freien Platz. Doch du benahmst dich nicht wie eine Buhlerin. Du hast den Lohn verschmäht,
Pea ko e meʻa ʻi hoʻo langa ha fale feʻauaki ʻi he tefito hala kotoa pē, pea ngaohi ho potu māʻolunga ʻi he hala kotoa pē, pea ʻoku ʻikai te ke tatau mo e fefine feʻauaki ko e meʻa ʻi hoʻo fehiʻa ki he totongi;
32 du ehebrecherisches Weib, das an der Stelle seines Mannes Fremde zu sich nimmt.
Kae hangē ko e uaifi ʻoku tono tangata ʻoku maʻu ʻae kakai kehe ko e fetongi ʻa hono husepāniti!
33 Sonst gibt man einer jeden Hure Lohn; du aber gabst Geschenke allen deinen Liebhabern, und du bestachest sie, daß sie von allen Seiten her zum Buhlen mit dir kamen.
‌ʻOku foaki totongi ki he kau fefine feʻauaki kotoa pē; ka ko koe kuo ke foaki meʻaʻofa ki ho kau mamana kotoa pē, pea ke totongi kiate kinautolu, ke nau haʻu kiate koe mei he potu kotoa pē ki hoʻo feʻauaki.
34 Bei deinen Buhlereien findet sich an dir ein Widerspiel mit andere Weibern. Nach deinem Beispiel wird nicht Buhlerei getrieben; denn du gibst selber Lohn; dir aber wird kein Lohn gereicht. So bist du denn ein Widerspiel.
Pea ʻoku ke fai kehe koe ʻi hoʻo fai angahala mo e fefine kehe, koeʻuhi ʻoku ʻikai muimui ha niʻihi kiate koe ke fai ʻae angahala; pea ko e meʻa ʻi hoʻo fai ʻe koe ʻae totongi, ka ʻoku ʻikai ha totongi ʻe fai kiate koe, ko ia ʻoku ke kehe ai.”
35 Drum, Buhlerin, hör nun des Herren Wort!'
Ko ia, ʻe fefine feʻauaki, fanongo ki he folofola ʻa Sihova.
36 So spricht der Herr, der Herr: 'Du hast die Schande aufgedeckt und deine Scham entblößt bei deiner Buhlerei vor deinen Buhlen, vor allen deinen Greuelgötzen. Darum und wegen deiner Söhne Blut, das du für sie geopfert,
‌ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua; “Koeʻuhi naʻe lilingi atu hoʻo fakalielia, pea fakahā hoʻo telefua, ʻi hoʻo fai angahala mo ho kau mamana, mo e ngaahi tamapua ʻo hoʻo fakalielia, pea mo e toto ʻo hoʻo fānau ʻaia naʻa ke tuku kiate kinautolu:
37 will ich zusammenholen alle deine Buhlen, sie, gegen die du so gefällig warst, sie alle, die du, ach, so gern gehabt, samt allen denen, die du nicht gemocht. Zusammenhole ich sie wider dich von allen Seiten und decke deine Blöße auf vor ihnen, damit sie deine ganze Schande sehn,
Vakai, ko ia foki te u tānaki ai ho kau mamana kotoa pē, ʻakinautolu kuo ke fakafiefia ai koe, mo kinautolu kotoa pē kuo ke ʻofa ki ai, fakataha mo kinautolu kotoa pē kuo ke fehiʻa ki ai; ʻio, te u tānaki fakataha ʻakinautolu kiate koe, pea te u fakahā hoʻo telefua kiate kinautolu koeʻuhi ke nau mamata ki hoʻo telefua kotoa pē.
38 belege dich mit Strafen der Ehebrecherinnen und der Mörderinnen und geb dich preis der blutigen Rache der ergrimmten Eifersucht.
Pea te u fakamaauʻi koe, ʻo tatau mo e fakamaau ki he kau fefine ʻoku maumau ʻae fakamaʻu mali mo lilingi ʻae toto: pea te u fakainu ʻaki koe ʻae toto ʻi heʻeku houhau mo ʻeku fuaʻa.
39 Ich überliefre dich in ihre Hand. Sie reißen deine Kegel nieder, zertrümmern deine Höhen und reißen dir vom Leib die Kleider und nehmen dir die Zierat weg und stellen nackt und bloß dich hin.
Pea te u tukuange koe foki ki honau nima, pea te nau holoki hifo ho fale ongoongo, ʻo maumauʻi ki lalo ho ngaahi potu māʻolunga: pea te nau haehae foki meiate koe ho ngaahi kofu, mo nau ʻave hoʻo ngaahi meʻa teunga, pea te nau fakatelefuaʻi mo fakamasivaʻi koe.
40 Sie rufen wider dich ein Volksgericht zusammen und steinigen mit Steinen dich, zerstückeln dich mit ihren Schwertern.
Pea te nau ʻomi mo e niʻihi kiate koe, pea te nau lisingi koe ʻaki ʻae maka, pea tui ʻaki koe ʻenau heletā ke ʻasi.
41 Sie brennen deine Häuser nieder, vollziehn vor vieler Weiber Augen das Gericht an dir. So mache ich ein Ende deiner Buhlerei; dann gibst du keinen Buhlerlohn mehr her.
Pea te nau tuungia ho ngaahi fale, mo nau fai ʻae tautea kiate koe ʻi he ʻao ʻoe kau fefine tokolahi: te u ngaohi koe ke ke tuku hoʻo feʻauaki, pea ʻe ʻikai ʻaupito te ke toe fai ha totongi.
42 Ich stille meinen Grimm an dir; dann erst läßt meine Eifersucht von dir. Ich werde ruhig werden und mich nicht fernerhin erzürnen.
Ko ia ia ʻe lolou ai ʻa hoku houhau kiate koe, pea ʻe hiki hoku fuaʻa meiate koe, pea te u fiemālie, pea ʻe ʻikai te u toe ʻita.
43 Uneingedenk der Tage deiner Jugend, hast du durch all das mich gereizt; denn jetzt vergelte ich dir deinen Wandel auf den Kopf', ein Spruch des Herrn, des Herrn. 'Du machtest dir ja nicht Gedanken über alle deine Greueltaten.
Koeʻuhi ʻoku ʻikai te ke manatuʻi ʻae ngaahi ʻaho ʻo hoʻo kei siʻi, ka kuo ke fakamataliliʻi au ʻi he ngaahi meʻa ni kotoa pē, ko ia, vakai, te u fakahoko ki ho tumuʻaki hono nunuʻa ʻo hoʻo faianga, ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua: pea ʻe ʻikai te ke fakalahi ʻaki hoʻo ngaahi fakalielia kotoa pē ʻa hoʻo fai ʻae fakalielia ko eni.”
44 Wer einen Spottvers auf dich machen wollte, der könnte also sagen: "Wie die Mutter, so die Tochter!"
“Vakai, ko kinautolu kotoa pē ʻoku faʻa lea ʻaki ʻae fakatātā te nau lea fakatātā kiate koe ʻo pehē, ‘ʻO hangē ko e faʻē, ʻoku pehē pe ʻene taʻahine.’
45 Du bist die wahre Tochter deiner Mutter, die ihres Mannes und ihrer Kinder überdrüssig ward. Du bist die wahre Schwester deiner Schwestern, die überdrüssig ihrer Männer und der Kinder wurden. Chittiterin war eure Mutter und euer Vater Amoriter.
Ko e taʻahine koe ʻa hoʻo faʻē, ʻaia ʻoku fehiʻa ki hono husepāniti mo ʻene fānau; pea ko e tehina koe ʻo ho ngaahi tokoua, ʻakinautolu naʻe fehiʻa ki honau husepāniti mo ʻenau fānau: ko hoʻo faʻē ko e [fefine ]Heti, pea ko hoʻo tamai ko e [tangata ]ʻAmoli ia.
46 Samaria mit ihren Töchtern ist deine ältre Schwester, die nördlich von dir wohnt; und deine jüngre Schwester, die südlich von dir wohnt, ist Sodoma mit ihren Töchtern.
Pea ko ho taʻokete ko Samēlia ia, ʻaia mo ʻene fānau fefine, ʻoku nofo ʻi ho nima toʻohema: pea ko ho tehina, ʻaia ʻoku nofo ʻi ho nima toʻomataʻu, ko Sotoma ia mo ʻene fānau fefine.
47 Du gingst nicht bloß auf ihren Wegen; du ahmtest nicht bloß ihre Greuel nach; dies war dir bald zuwenig. Noch schlimmer hast du es getrieben als die beiden, in deiner ganzen Lebensart.
Ka naʻe ʻikai te ke ʻeveʻeva koe ʻi honau hala, pe fai ʻo hangē ko ʻenau ngaahi fakalielia: kae hangē naʻe siʻi ʻaupito haʻanautolu, ka kuo ke fai fakalielia lahi hake ʻaupito koe ʻiate kinautolu, ʻi hoʻo anga kotoa pē.”
48 So wahr ich lebe!', ein Spruch des Herrn, des Herrn. 'Nein, Sodom, deine Schwester, hat samt ihren Töchtern nicht getan, was du getan samt deinen Töchtern.
‌ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua, “ʻO hangē ʻoku ou moʻui, naʻe ʻikai fai ʻe ho tehina ko Sotoma, ʻa ia, pe ko ʻene fānau fefine, ʻo tatau mo ia kuo ke fai ʻe koe, ʻa koe, mo hoʻo kau taʻahine.
49 Das war die Sünde Sodoms, deiner Schwester: Übermut. Sie hatte Überfluß an Brot und ungestörte Ruh, sie selbst samt ihren Töchtern; drum blieb der Elende und Arme ohne Unterstützung.
Vakai, ko e fai hala eni ʻa ho tehina ko Sotoma, ko e fielahi, mo e fangapesi, mo e fakapikopiko lahi, naʻe ʻiate ia mo ʻene fānau fefine, pea naʻe ʻikai tokoni ʻe ia ki he nima ʻoe masiva mo e paea.
50 Im Übermut verübten sie vor meinem Antlitz Greuel. Da tat ich sie hinweg, nachdem ich es bemerkt.
Pea naʻa nau fielahi, mo nau fai fakalielia ʻi hoku ʻao; ko ia naʻaku faʻiteliha pe au ʻo ʻave ai ʻakinautolu.
51 Samaria hat nicht die Hälfte deiner Sünden je getan. Du hast mehr Greuel ausgeübt als jene beiden, hast deine Schwestern rein erscheinen lassen durch alle deine Greuel, die du verübt.
Pea naʻa mo Samēlia, ʻoku ʻikai te ne fai hala ʻe ia ke tatau mo e vaeua haʻau; he kuo ke fakatupu hoʻo ngaahi fakalielia ke lahi hake ʻiate kinautolu, pea kuo tonuhia ange ʻiate koe, ʻa ho ngaahi tokoua, ʻi hoʻo ngaahi fakalielia, ʻaia kuo ke fai ʻe koe.
52 Trag selber jetzt die Schmach, die du als recht erkannt für deine Schwestern! Durch deine Sünden, die abscheulicher als ihre, erscheinen sie weit reiner doch als du. Nun schäme du dich selbst, trag deine Schmach! Du hast ja deine Schwestern rein erscheinen lassen.
‌ʻA koe foki, kuo ke fakaanga ki ho ngaahi tokoua, fua pe ʻe koe, ʻa hoʻo mā ʻaʻau, ʻi hoʻo ngaahi angahala kuo ke fai fakalielia lahi ai ʻiate kinautolu: ʻoku nau māʻoniʻoni hake ʻiate koe: ʻio, ke ke puputuʻu koe, pea ke fua hoʻo mā, ko e meʻa ʻi hoʻo fakatonuhiaʻi ho ngaahi tokoua.
53 Ich aber bringe ihr verbanntes Volk zurück, ja das verbannte Volk von Sodoma und ihren Töchtern, das von Samaria und ihren Töchtern und zwischen beiden dein verbanntes Volk.
‌ʻO kau ka toe ʻomi mei he pōpula, ʻae kau pōpula ʻo Sotoma mo ʻene fānau fefine, mo e pōpula ʻo Samēlia mo ʻene fānau fefine ʻaʻana, te u toki ʻomi ʻae pōpula ʻi hoʻo kau pōpula ki honau lotolotonga:
54 Denn du hast deine Schmach getragen und alles dessen dich geschämt, was du verübt, nachdem du jenen einen Trost gegeben.
Koeʻuhi ke ke fua ʻe koe pe ʻa hoʻo mā, pea ke puputuʻu ʻi he meʻa kotoa pē kuo ke fai, koeʻuhi ko hoʻo fakafiemālieʻi ʻakinautolu.
55 Und deine Schwestern, Sodoma und ihre Töchter, sie werden wieder, was sie waren. Samaria und ihre Töchter wieder, was sie waren. Auch du und deine Töchter wieder, was ihr wart.
‌ʻOka toe liliu mai ʻa Sotoma mo ʻene fānau fefine ki heʻenau nofo muʻa, pea liliu ʻa Samēlia mo ʻene fānau fefine ki heʻenau muʻaki nofo, ʻe toki liliu ai koe mo hoʻo fānau fefine ki hoʻomou nofo muʻa ʻamoutolu.
56 Und doch kam Sodom, deine Schwester, nicht in deinen Mund zu jener Zeit, da du so stolz gewesen,
He naʻe ʻikai te ke meimei lea ʻaki mei ho ngutu, ʻa ho taʻokete ko Samēlia, ʻi he ʻaho ʻo hoʻo fielahi,
57 als deine Schlechtigkeit noch unbekannt geblieben, zu jener Zeit, da Schmach die Töchter Syriens und ihre Nachbarinnen, Philistäas Töchter, drückte. Sie überfallen dich.
‌ʻI he teʻeki ai fakahā hoʻo angakovi, ʻi he ngaahi ʻaho naʻe manukiʻi ai koe ʻe he ngaahi ʻofefine ʻo Silia mo kinautolu ʻoku nofo vāofi mo ia, ʻae ngaahi ʻofefine ʻoe kau Filisitia, ʻaia ʻoku manuki fano pe kiate koe.
58 Abbüßen mußt du deine Unzucht, deine Greuel', ein Spruch des Herrn.
Kuo ke fua hoʻo holi kovi mo hoʻo ngaahi fakalielia,” ʻoku pehē ʻe Sihova.
59 Denn also spricht der Herr, der Herr: 'Dir sollte ich nun tun, wie du getan, die du den Eidschwur nicht geachtet, dadurch, daß du den Bund gebrochen.
He ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua; “Te u fai kiate koe ʻo hangē ko ia kuo ke fai, ʻa koe, kuo ke manuki ki heʻeta tuki, mo ke maumauʻi ʻae fuakava.
60 Doch ich bin meines Bundes mit dir in den Tagen deiner Jugend eingedenk, und ich errichte einen ewigen Bund mit dir,
Ka neongo ia te u manatu ʻeau, ʻa ʻeku fuakava mo koe ʻi he ʻaho ʻo hoʻo kei siʻi, pea te u fokotuʻu kiate koe ha fuakava ʻe ʻikai ngata.
61 wenn du mit Scham an deinen Wandel denkst und deine ältere Schwester und deine jüngere zu dir nimmst. Ich will sie dir zu Töchtern geben, doch nicht zufolge deines Bundes.
Pea te ke toki manatu ki hoʻo faianga kotoa pē, pea te ke mā, ʻoka ke ka maʻu ho ngaahi tokoua, ʻa ho taʻokete mo ho ngaahi tehina: pea te u foaki ʻakinautolu kiate koe, ke ke ʻofefine aki, ka ʻe ʻikai ʻi hoʻo fuakava ʻaʻau.
62 Ich will mit dir mein Bündnis schließen, daß du erkennest, daß der Herr ich bin.
Pea te u fokotuʻu ʻa ʻeku fuakava mo koe, pea te ke ʻilo ko Sihova au.
63 Erinnre dich mit Scham daran! Entschuldige dich nimmer ob der Schmach, wenn ich vergebe dir, was alles du getan!' Ein Spruch des Herrn, des Herrn."
Koeʻuhi ke ke manatu ai, mo ke puputuʻu, pea ʻe ʻikai ʻaupito te ke toe mafaʻa ho ngutu koeʻuhi ko hoʻo mā, ʻo kau ka toe fiemālie kiate koe ʻi he meʻa kotoa pē kuo ke fai,” ʻoku pehē ʻe Sihova, ko e ʻOtua.

< Hesekiel 16 >