< Daniel 1 >

1 Im dritten Jahr der Herrschaft Jojakims, des Judakönigs, kam Nebukadrezar, der Babelkönig, nach Jerusalem und schloß es ein.
‌ʻI hono tolu ʻoe taʻu ʻoe pule ʻa Sihoiakimi, ko e tuʻi ʻo Siuta, naʻe haʻu ʻa Nepukanesa ko e tuʻi ʻo Papilone ki Selūsalema, pea tauʻi ia.
2 Da gab der Herr den Judakönig Jojakim mitsamt den besten Stücken aus dem Gotteshaus in seine Hand. Er brachte diese in das Sinearland in seines Gottes Haus. Doch die Geräte brachte er ins Schatzhaus seines Gottes.
Pea naʻe tuku ʻe he ʻEiki ʻa Sihoiakimi ko e tuʻi ʻo Siuta ki hono nima, mo e ngaahi ipu niʻihi ʻi he fale ʻoe ʻOtua; ʻaia naʻa ne ʻave ki he fonua, ko Saina, ki he fale ʻo hono ʻotua; pea ne ʻomi ʻae ngaahi ipu ki he feleoko ʻo hono ʻotua.
3 Und da befahl der König dem Obersten der Kämmerlinge, Aspenaz, er solle von den Söhnen Israels aus königlichem wie aus adligem Geblüt
Pea naʻe lea ʻae tuʻi kia ʻAsipinasi, ko e ʻeiki ʻo ʻene kau talifekau, ke ne ʻomai ha niʻihi ʻoe fānau ʻa ʻIsileli, pea mo e hako ʻoe tuʻi, pea mo e ngaahi houʻeiki:
4 ihm Knaben bringen, an denen gar nichts auszusetzen sei, von schönem Angesicht, in allem Wissen wohl bewandert, kenntnisreich und gut erzogen, die die Fähigkeit besäßen, im Palast des Königs aufzuwarten, damit er sie in der Chaldäer Schrift und Sprache unterrichten lassen könne.
Ko e fānau taʻehaʻila kae matamatalelei, pea poto ʻi he ngaahi poto kotoa pē, pea ʻiloʻi ʻae ngaahi ʻilo, mo poto ʻi he ngaahi poto ʻoku ako, pea mo kinautolu naʻe maʻu ʻae faʻa fai ʻiate kinautolu ke tuʻu ʻi he fale ʻoe tuʻi, ke ako kiate kinautolu ʻae poto mo e lea ʻae kau Kalitia.
5 Auch wies der König ihnen ihren Unterhalt für jeden Tag vom königlichen Tische an und von dem Weine, den er selber trank, daß sie, drei Jahre lang gut ausgebildet, in die königlichen Dienste treten könnten.
Pea ne tuʻutuʻuni ʻe he tuʻi ki ai ʻae tufakanga meʻakai ʻi he ʻaho kotoa pē, ʻi he meʻakai ʻae tuʻi, pea mo e uaine ʻaia naʻa ne inu: ʻo tauhi pehē ʻi he taʻu ʻe tolu, koeʻuhi ʻi he ngataʻanga ʻo ia ke nau tuʻu ʻi he ʻao ʻoe tuʻi.
6 Darunter waren Daniel und Ananias, Misael und Azarias aus dem Stamme Juda.
Pea naʻe ʻiate kinautolu, ʻi he fānau ʻo Siuta, ʻa Taniela, mo Hanania, mo Misaeli, mo ʻAsalia.
7 Der Oberkämmerer gab ihnen andre Namen. Den Daniel hieß er Baltasar, den Ananias Sidrach, Misach den Misael, Abdenago den Azarias.
‌ʻAkinautolu naʻe ʻai ki ʻai ʻe he ʻeiki ʻoe kau talifekau ʻae ngaahi hingoa, he naʻa ne ʻai kia Taniela ʻae hingoa ko Pelitisasa, pea kia Hanania ko Seteleki, pea kia Misaeli ko Mesake, pea kia ʻAsalia, ko ʻApetiniko.
8 Doch Daniel nahm sich im Herzen vor, sich weder durch des Königs Speise noch durch den Wein, den jener trank, unrein zu machen. Und so erbat er sich vom Oberkämmerer, daß er sich nicht unrein machen müsse.
Ka naʻe fakapapau ʻa Taniela ʻi hono loto, ʻe ʻikai te ne fakaʻuliʻi ʻe ia ia, ʻaki ʻae tufakanga meʻakai ʻoe tuʻi pe ko e uaine naʻa ne inu: ko ia naʻa ne kole ki he ʻeiki ʻoe kau talifekau, ke ʻoua naʻa ne fakaʻuliʻi ʻe ia ia.
9 Und Gott ließ Daniel beim Oberkämmerer Nachsicht und Gnade finden.
Pea ko eni, kuo fakatupu ʻe he ʻOtua, ʻi he loto ʻoe ʻeiki ʻoe kau talifekau, ʻae lelei mo e ʻofa mamahi kia Taniela.
10 Doch sprach der Oberkämmerer zu Daniel: "Ich fürchte meinen Herrn, den König, der euch Speis und Trank bestimmte. Fänd er, daß euere Gesichter schmächtiger als die der andern Knaben eures Alters wären, so brächtet ihr beim König mich um meinen Kopf."
Pea ne pehē ʻe he ʻeiki ʻoe kau talifekau kia Taniela, “ʻOku ou manavahē ki hoku ʻeiki ko e tuʻi, ʻaia kuo ne tuʻutuʻuni ʻa hoʻomou meʻakai, mo hoʻomou inu, ko e hā ka mamata ai ia ki homou mata ʻoku matamata kovi ʻi he fānau, ʻaia ʻoku mou faʻahinga ki ai? Ka pehē te mou fakatuputāmaki ke tō ki hoku ʻulu mei he tuʻi.”
11 Darauf sprach Daniel zum Wächter, den der Oberkämmerer über Daniel und Ananias, Misael und Azarias gesetzt:
Pea ne pehē ʻe Taniela kia Melasa, ʻaia naʻe fakanofo ʻe he ʻeiki ʻoe kau talifekau, ke pule kia Taniela, mo Hanania, mo Misaeli, mo ʻAsalia,
12 "Versuch es bitte doch zehn Tage lang mit deinen Knechten. Man gebe nur Gemüse uns zu essen und nur Wasser uns zu trinken!
‌ʻoku ou kole kiate koe, ke ke ʻahiʻahi ʻa hoʻo kau tamaioʻeiki ʻi he ʻaho ʻe hongofulu, pea ke nau tuku kiate kimautolu ʻae sepo, ke mau kai, mo e vai ke mau inu.
13 Besieh dann unsere Gesichter und die der andern Knaben, die von der königlichen Kost genießen! Und je nachdem, wie dein Befund ausfällt, magst du mit deinen Knechten dann verfahren!"
Pea tuku ke vakai ki homau mata ʻi ho ʻao, pea mo e mata ʻoe fānau ʻoku kai ʻae tufakanga ʻoe meʻakai ʻae tuʻi: pea hangē ko hoʻo mamata, fai ki hoʻo kau tamaioʻeiki.”
14 Auf diese Rede hin versuchte er's zehn Tage lang mit ihnen.
Pea pehē, naʻa ne tokanga kiate kinautolu ʻi he meʻa ni, pea ne ʻahiʻahiʻi ʻakinautolu ʻi he ʻaho ʻe hongofulu.
15 Nach Ablauf der zehn Tage aber waren ihre Angesichter sichtlich schöner wie auch voller als die aller andern Knaben, die von der königlichen Speise zu genießen pflegten.
Pea ʻi he ngataʻanga ʻoe ʻaho ʻe hongofulu, naʻe matamatalelei hake mo sino ʻa honau mata ʻi he fānau kotoa pē, ʻaia naʻe kai ʻae tufakanga ʻoe meʻakai ʻae tuʻi.
16 So ließ fortan der Wächter ihre Speise wegnehmen samt dem Wein, den sie genießen sollten; er brachte ihnen dafür nur Gemüse.
Ko ia naʻe ʻave ʻe Melasa ʻa ʻenau tufakanga meʻakai, pea mo e uaine naʻe tuku ke nau inu, pea ne tuku kiate kinautolu ʻae sepo.
17 Doch den vier Knaben gab die Gottheit Wissen und Verständnis für jede Schrift und Wissenschaft; dem Daniel Verständnis auch für jederart Gesichte und für Träume.
Pea ko e kau talavou ʻe toko fā ni, naʻe foaki ʻe he ʻOtua kiate kinautolu ʻae ʻilo mo e mafai, ʻi he ngaahi ʻiloʻilo kotoa pē mo e poto, pea naʻe maʻu ʻe Taniela ʻae ʻiloʻi ʻoe ngaahi meʻa hā mai kotoa pē, mo e ngaahi misi.
18 Und nach Verlauf der Zeit, nach der der König ihre Vorstellung befohlen, stellte sie der Oberkämmerer Nebukadrezar vor.
Pea ʻi he ngataʻanga ʻoe ngaahi ʻaho naʻe lea ʻae tuʻi, ke ne ʻomi ki loto ʻakinautolu, pea naʻe ʻomi ki loto ʻakinautolu ʻe he ʻeiki ʻoe kau talifekau, ki he ʻao ʻo Nepukanesa.
19 Da unterredete der König sich mit ihnen, und unter allen andern fand sich keiner so wie Daniel und Ananias, Misael und Azarias.
Pea naʻe lea ʻae tuʻi mo kinautolu; pea ʻiate kinautolu kotoa pē, naʻe ʻikai ke ʻilo ha niʻihi ʻoku tatau mo Taniela, mo Hanania, mo Misaeli, mo ʻAsalia: ko ia naʻe tuʻu ʻakinautolu ʻi he ʻao ʻo Nepukanesa.
20 Sooft der König sie befragte in den Fällen, bei denen es auf Weisheit ankam und auf Einsicht, da fand er sie in zehnfach größerem Maß bei ihnen als bei den Zauberern und Wahrsagern in seinem ganzen Reich.
Pea ʻi he ngaahi meʻa kotoa pē ʻoe poto, mo e ʻilo ʻaia naʻe fehuʻi ai ʻae tuʻi kiate kinautolu, naʻa ne ʻiloʻi ʻakinautolu, ne nau lelei hake ʻo liunga hongofulu, ʻi he kau fiemana, mo e kau ʻasitolōnoma kotoa pē, ʻaia naʻe ʻi hono puleʻanga kotoa pē.
21 Und Daniel erlebte noch das erste Jahr des Königs Cyrus.
Pea naʻe kei ʻi ai pe ʻa Taniela, ʻo aʻu ki hono ʻuluaki taʻu ʻoe tuʻi ko Kolesi.

< Daniel 1 >