< 2 Koenige 23 >

1 Da sandte der König hin, und man versammelte bei ihm alle Ältesten Judas und Jerusalems.
Pea naʻe fekau ʻe he tuʻi pea naʻa nau tānaki fakataha kiate ia ʻae kau mātuʻa kotoa pē ʻo Siuta mo Selūsalema.
2 Dann ging der König zum Hause des Herrn hinauf, mit ihm alle Männer Judas und alle Einwohner Jerusalems, ebenso die Priester und Propheten sowie das ganze Volk, groß und klein. Nun las er vor ihren Ohren alle Worte des Bundesbuches vor, das im Hause des Herrn gefunden worden.
Pea naʻe ʻalu hake ʻae tuʻi ki he fale ʻo Sihova fakataha mo e kau tangata kotoa pē ʻo Siuta mo e kakai kotoa pē ʻo Selūsalema, mo e kau taulaʻeiki, mo e kau palōfita, mo e kakai kotoa pē, ʻae siʻi mo e lahi: pea naʻe lau ʻe ia ʻi honau telinga ʻae ngaahi lea kotoa pē ʻae tohi ʻoe fuakava ʻaia kuo ʻilo ʻi he fale ʻo Sihova.
3 Dann trat der König an die Säule und schloß vor dem Herrn den Bund, dem Herrn nachzufolgen und seine Gebote, Gebräuche und Satzungen von ganzem Herzen und aus ganzer Seele zu beobachten und so dieses Bundes Worte, die in diesem Buch standen, zu erfüllen. Alles Volk trat in den Bund.
Pea naʻe tuʻu ʻae tuʻi ʻo ofi ki he pou ʻe taha, pea fai ʻe ia ʻae fuakava ʻi he ʻao ʻo Sihova, ke muimui ʻia Sihova, pea ke tauhi ʻene ngaahi fekau mo ʻene ngaahi fakamoʻoni, mo ʻene ngaahi tuʻutuʻuni ʻaki hono loto kotoa, mo hono laumālie kotoa, ke fai ʻae ngaahi lea ʻae fuakava ni ʻaia kuo tohi ʻi he tohi ni. Pea naʻe fakamoʻoni ʻae kakai kotoa pē ki he fuakava.
4 Der König gebot nun dem Hohenpriester Chilkia, dem zweiten Priester und den Schwellenhütern, aus dem Tempel des Herrn alle Geräte hinauszuschaffen, die für den Baal, die Aschera und das ganze Himmelsheer gemacht waren. Dann verbrannte er sie außerhalb Jerusalems in den Fluren am Kidron. Ihren Staub aber brachte er nach Betel.
Pea naʻe fekau ʻe he tuʻi kia Hilikia ko e taulaʻeiki lahi, mo e kau taulaʻeiki ʻo hono ua ʻoe lakanga, mo e kau leʻo matapā, ke ʻomi kituʻa mei he fale tapu ʻo Sihova ʻae ngaahi ipu kotoa pē naʻe ngaohi maʻa Peali, pea maʻae vaoʻakau, pea maʻae ngaahi nāunau ʻoe langi: pea naʻa ne tutu ia ʻi tuaʻā ʻi Selūsalema ʻi he ngaahi ngoue ʻo Kitiloni, pea naʻa ne fetuku ʻa hono efuefu ʻo ia ki Peteli.
5 Auch entfernte er die Götzenpriester, die die Könige Judas eingesetzt hatten und die auf den Höhen in Judas Städten und in Jerusalems Umgebung räucherten, ebenso die, die dem Baal, der Sonne, dem Mond und den Tierkreisbildern räucherten, sowie dem ganzen Himmelsheer.
Pea naʻa ne fakangata ʻae kau taulatēvolo, ʻaia naʻe fakanofo ʻe he ngaahi tuʻi ʻo Siuta, ke tutu ʻae meʻa namu kakala ʻi he ngaahi potu māʻolunga ʻi he ngaahi kolo ʻo Siuta, pea ʻi he ngaahi potu naʻe takatakai ki Selūsalema; ʻakinautolu foki naʻe tutu ʻae meʻa namu kakala kia Peali, mo e laʻā, pea ki he māhina, pea ki he ngaahi fetuʻu, pea ki he nāunau kotoa pē ʻoe langi.
6 Er schaffte die Aschera aus dem Hause des Herrn vor Jerusalem hinaus ins Kidrontal. Er verbrannte sie im Kidrontale, zermalmte sie zu Staub und warf ihren Staub hier auf die Gräber der gemeinen Leute.
Pea naʻa ne ʻomi ʻae tamapua ʻoe vao tapu mei he fale ʻo Sihova, kituaʻā ʻi Selūsalema, ki he vaitafe ko Kitiloni, pea naʻe tutu ia ʻi he vaitafe ko Kitiloni, pea momosi ia ke efu, ʻo ne lī ʻae efu ʻo ia ki he ngaahi tanuʻanga ʻoe fānau ʻae kakai.
7 Er vernichtete die Geschenke der Tempeldirnen im Hause des Herrn, wo die Weiber Geschenke für die Aschera webten.
Pea naʻa ne holoki hifo ʻae ngaahi fale ʻoe kakai angafakasotoma, ʻaia naʻe ofi ki he fale ʻo Sihova, ʻaia naʻe fai ai ʻe he kau fefine ʻenau lalanga ʻae ngaahi puipui ki he vaotapu.
8 Dann ließ er aus Judas Städten alle Priester kommen und verunreinigte die Höhen, auf denen die Priester räucherten, von Geba bis Beerseba. Auch riß er die Höhen der Bocksgestalten nieder am Eingang zum Tor des Stadthauptmanns Josue, links am Stadttor.
Pea naʻa ne fetuku ʻae kau taulaʻeiki kotoa pē mei he ngaahi kolo ʻo Siuta, pea ne ʻuliʻi ʻae ngaahi potu māʻolunga ʻaia naʻe tutu ai ʻe he kau taulaʻeiki ʻae meʻa namu kakala, meia Kepa ʻo aʻu ki Peasipa, pea naʻe holoki hifo ʻae ngaahi potu māʻolunga ʻoe ngaahi matapā ʻaia naʻe ʻi he hūʻanga ʻoe matapā ʻo Siosiua ko e pule ʻoe kolo, ʻaia naʻe ʻi he nima toʻohema ʻo ha taha ʻi he matapā ʻoe kolo.
9 Die Höhenpriester aber hatten keinen Teil mehr an dem Altar des Herrn zu Jerusalem, sondern mußten inmitten ihrer Brüder gewöhnliches Brot essen.
Ka naʻe ʻikai ʻalu hake ʻae kau taulaʻeiki ʻae ngaahi potu māʻolunga ki he feilaulauʻanga ʻo Sihova ʻi Selūsalema, ka naʻa nau kai mā taʻefakalēvani fakataha mo honau ngaahi kāinga.
10 Er verunreinigte auch das Tophet im Hinnomstal, daß keiner mehr seinen Sohn und seine Tochter für den Moloch durchs Feuer führte.
Pea naʻa ne fakaʻuliʻi ʻa Tofeti, ʻaia ʻoku ʻi he teleʻa ʻae fānau ʻo Henomi, ke ʻoua naʻa fakalaka atu ʻe ha tangata ʻa hono foha pe ko hono ʻofefine, ʻi he lotolotonga ʻoe afi kia Moleki.
11 Dann beseitigte er die Rosse, die Judas Könige der Sonne aufgestellt hatten, am Eingang ins Haus des Herrn, und zwar bei der Zelle des Kämmerers Netanmelek in den Festungstürmen. Die Wagen der Sonne aber verbrannte er.
Pea naʻa ne ʻave fanga hoosi ʻaia naʻe foaki ʻe he ngaahi tuʻi ʻo Siuta ki he laʻā ʻi he hūʻanga ki he fale ʻo Sihova, ʻo ofi ki he potu fale ʻo Natani-meleki koe tauhi fale, ʻaia naʻe ʻi he veʻe kolo, pea naʻa ne tutu ʻae ngaahi saliote ʻoe laʻā ʻaki ʻae afi.
12 Die Altäre auf dem Dache am Söller des Achaz, die Judas Könige gemacht hatten, ebenso die Altäre, die Manasse in den beiden Vorhöfen im Hause des Herrn gemacht hatte, brach der König ab und zertrümmerte sie dort. Ihren Schutt warf er in das Kidrontal.
Pea ko e ngaahi feilaulauʻanga, naʻe ʻi he tuʻa fale ʻo ʻAhasi ʻi ʻolunga, ʻaia naʻe ngaohi ʻe he ngaahi tuʻi ʻo Siuta, mo e ngaahi feilaulauʻanga naʻe ngaohi ʻe Manase ʻi he lotoʻā ʻe ua ʻoe fale ʻo Sihova, naʻe holoki hifo ia ʻe he tuʻi, pea fesiʻi hifo ia mei ai, pea naʻe lilingi ʻae efuefu ʻo ia ki he vaitafe ko Kitiloni.
13 Auch die Höhen östlich von Jerusalem und südlich vom Ölberg, die Israels König Salomo dem sidonischen Scheusal Astarte, dem moabitischen Scheusal Kamos und dem ammonitischen Greuel Milkom gebaut, verunreinigte der König.
Mo e ngaahi potu māʻolunga naʻe ʻi he ʻao ʻo Selusalema, ʻaia naʻe ʻi he nima toʻomataʻu ʻoe moʻunga ʻoe popo, ʻaia naʻe langa ʻe Solomone ko e tuʻi ʻo ʻIsileli kia ʻAsitelote ko e meʻa fakalielia ʻae kakai Saitoni, pea kia Kimosi koe meʻa fakalielia ʻae kakai Moape, pea kia Milikomi koe meʻa fakalielia ʻae fanau ʻa ʻAmoni, naʻe maumauʻi ʻakinautolu ʻe he tuʻi.
14 Auch zerbrach er die Steinmale, fällte die Ascheren und füllte ihre Stelle mit Menschengebeinen an.
Pea naʻe fesifesiʻi ʻe ia ʻae ngaahi tamapua, pea ne tā hifo ʻae ngaahi vao tapu, pea naʻe fakapito honau ngaahi potu ʻi he hui ʻoe kau tangata.
15 Auch den Altar zu Betel, die Höhe, die Nebats Sohn Jeroboam, der Israel zur Sünde verführt, gemacht hatte, auch diesen Altar samt der Höhe brach er ab. Dann verbrannte er die Höhe, zermalmte sie zu Staub und verbrannte die Aschera.
Pea ko e feilaulauʻanga foki naʻe ʻi Peteli mo e potu māʻolunga naʻe ngaohi ʻe Selopoami ko e foha ʻo Nipati, ʻaia naʻa ne fakaangahalaʻi ʻa ʻIsileli, ko e feilaulauʻanga mo e potu māʻolunga fakatouʻosi, naʻa ne holoki hifo, pea ne tutu ʻae potu māʻolunga, pea naʻe malakaki ia ke fakaikiiki mo efu pe, pea naʻe tutu mo e vao tapu.
16 Als sich Josias umsah, erblickte er die Gräber, die dort auf dem Berge waren. Da ließ er die Gebeine aus den Gräbern holen, verbrannte sie auf dem Altar und verunreinigte ihn nach des Herrn Wort, das der Gottesmann kundgetan hatte, der diese Dinge verkündete.
Pea ʻi he tafoki ia ʻe Siosaia, naʻa ne sio ki he ngaahi tanuʻanga ʻaia naʻe ʻi he moʻunga, pea naʻa ne fekau atu ʻo hikitanga ʻae ngaahi hui mei he ngaahi tanuʻanga, pea ne tutu ia ki he feilaulauʻanga, pea naʻe maumau ia, ʻo fakatatau ki he folofola ʻa Sihova ʻaia naʻe kalangaekina ʻe he tangata ʻae ʻOtua, ʻaia naʻa ne kalangaʻaki ʻae ngaahi lea ni.
17 Er fragte: "Was für ein Grabmal sehe ich da?" Da sagten die Leute der Stadt zu ihm: "Das ist das Grab des Gottesmannes, der von Juda gekommen ist und dann diese Dinge, die du tust, über den Altar in Betel verkündete."
Pea naʻe toki pehē ʻe ia, “Ko e hā ʻae tohi fakaʻilonga ko ʻena ʻoku ou sio ki ai?” Pea naʻe tala kiate ia ʻe he kau tangata ʻoe kolo, “Ko e tanuʻanga ia ʻoe tangata ʻae ʻOtua, ʻaia naʻe haʻu mei Siuta, ʻo ne kalangaekina ʻae ngaahi meʻa ni ʻaia kuo ke fai ki he feilaulauʻanga ʻi Peteli.”
18 Er sprach: "Laßt ihn! Niemand beunruhige seine Gebeine!" So retteten seine Gebeine die Gebeine des Propheten, der aus Samaria stammte.
Pea naʻe pehē ʻe ia, “Tuku ai pe ia ke ʻoua naʻa hiki hono hui ʻe ha tokotaha.” Ko ia naʻa nau tuku ai pe hono ngaahi hui, fakataha mo e hui ʻoe palōfita naʻe haʻu mei Samēlia.
19 Auch beseitigte Josias alle Höhenhäuser, die in Samarias Städten waren und die Israels Könige zur Kränkung gemacht hatten. Er tat mit ihnen ganz so, wie er in Betel getan.
Pea ko e ngaahi fale foki ʻoe ngaahi potu māʻolunga ʻi he ngaahi kolo ʻo Samēlia, ʻaia naʻe ngaohi ʻe he ngaahi tuʻi ʻo ʻIsileli ke fakatupu ʻae houhau ʻa Sihova, naʻe hiki ʻo ʻave ia ʻe Siosaia, pea naʻe fai ʻe ia ki ai ʻo hangē ko ia kotoa pē naʻa ne fai ʻi Peteli.
20 Er opferte alle Höhenpriester dort auf den Altären und verbrannte darauf Menschengebeine. Dann kehrte er nach Jerusalem heim.
Pea naʻa ne tāmateʻi ʻae kau taula kotoa pē naʻe nofo ʻi he ngaahi potu māʻolunga, ʻi he funga ʻoe ngaahi feilaulauʻanga, pea naʻa ne tutu ʻae hui ʻoe kakai ʻi ai, pea toe ʻalu ia ki Selūsalema.
21 Der König befahl nun allem Volke: "Haltet dem Herrn, eurem Gott, ein Passah, wie es in diesem Bundesbuche geschrieben steht!"
Pea naʻe fekau ʻe he tuʻi ki he kakai kotoa pē, ʻo pehē, “Mou fai ʻae kātoanga ʻoe Lakaatu kia Sihova ko homou ʻOtua, ʻo hangē ko ia kuo tohi ʻi he tohi ʻoe fuakava ni.
22 Denn ein solches Passah war nicht mehr gehalten worden seit den Tagen der Richter, die Israel gerichtet hatten, noch in irgendeiner Zeit der Könige Israels und Judas.
Ko e moʻoni naʻe ʻikai fai ha kātoanga ʻoe Lakaatu ke hangē ko ia talu mei he ngaahi ʻaho ʻoe kau fakamaau naʻe fakamaauʻi ʻa ʻIsileli, pe ʻi he ngaahi ʻaho ʻoe ngaahi tuʻi ʻo ʻIsileli, pe ko e ngaahi tuʻi ʻo Siuta;
23 Erst im achtzehnten Jahre des Königs Josias ward dem Herrn zu Jerusalem das Passah gehalten.
Ka ʻi hono hongofulu ma valu taʻu ʻoe tuʻi ko Siosaia, ʻaia naʻe fai ai ʻae kātoanga ni ʻoe Lakaatu kia Sihova ʻi Selūsalema.”
24 Auch vertilgte Josias die Totenbeschwörer, Zeichendeuter, Teraphim, Götzen, überhaupt alle Scheusale, die im Lande Juda und in Jerusalem zu sehen waren, um die Worte der Lehre auszuführen, die geschrieben waren in dem Buche, das der Priester Chilkia im Hause des Herrn gefunden hatte.
Pea naʻe ʻave foki ʻe Siosaia ʻakinautolu naʻe kau mo e kau laumālie kovi, mo e kau kikite loi, mo e ngaahi tamapua, mo e ngaahi ʻotua loi, mo e ngaahi meʻa kovi kotoa pē naʻe ʻiloʻi ʻi he fonua ʻo Siuta pea ʻi Selūsalema, koeʻuhi ke ne fai ki he ngaahi lea ʻae fono ʻaia naʻe tohi ʻi he tohi naʻe ʻilo ʻe Hilikia ko e taulaʻeiki ʻi he fale ʻo Sihova.
25 Wie er war vor ihm kein König gewesen, der sich zum Herrn bekehrt hätte, von ganzem Herzen, aus ganzer Seele und aus aller Macht, genau nach Mosis Lehre. Auch nach ihm erstand nicht seinesgleichen.
Pea naʻe ʻikai ha tuʻi ʻi muʻa ke hangē ko ia, ʻaia naʻe tafoki kia Sihova ʻaki hono loto kotoa, pea mo hono laumālie kātoa, pea mo ʻene mālohi kātoa, ʻo hangē ko e fono kotoa pē ʻa Mōsese; pea naʻe ʻikai tupu ha tokotaha ki mui ʻo hangē ko ia.
26 Und dennoch ließ der Herr nicht von seinem heftigen Zorn, der über Juda erglüht war, ob all der Kränkungen, mit denen ihn Manasse gekränkt hatte.
Ka neongo ia naʻe ʻikai tafoki ʻa Sihova mei he kakaha ʻo hono houhau ʻaia naʻe tupu ai hono houhau ki Siuta, ko e meʻa ʻi he ngaahi ʻahiʻahi kovi ʻa Manase ʻaia naʻa ne fakahouhau ʻaki ia.
27 Der Herr sprach: "Auch Juda schaffe ich weg von meinem Angesicht, so wie ich Israel hinweggeschafft, und ich verwerfe diese Stadt, die ich erwählt, Jerusalem mitsamt dem Haus, von dem ich sprach: 'Mein Name soll dort sein!'"
Pea naʻe pehē ʻe Sihova, “Te u hiki ʻa Siuta foki ke mamaʻo mei hoku ʻao, ʻo hangē ko ʻeku hiki ʻa ʻIsileli, pea te u liʻaki ʻae kolo ni ko Selūsalema ʻaia kuo u fili, pea mo e fale ʻaia naʻaku pehē ki ai, ʻE ʻi ai ʻa hoku huafa.”
28 Ist nicht der Rest der Geschichte des Josias und alles, was er sonst getan, im Buche der Geschichte der Judakönige aufgeschrieben?
Pea ko hono toe ʻoe ngaahi ngāue ʻa Siosaia, mo ia kotoa pē naʻe fai ʻe ia, ʻikai kuo tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo Siuta?
29 Zu seiner Zeit zog Ägyptens König, Pharao Necho, wegen des Assyrerkönigs zum Euphratstrom. Der König Josias zog ihm nun entgegen. Sobald er ihn aber erblickte, tötete er ihn zu Megiddo.
ʻI hono ngaahi ʻaho ʻoʻona, naʻe ʻalu hake ai ʻa Felo Niko ko e tuʻi ʻo ʻIsipite ki he vaitafe ko ʻIufaletesi ke tauʻi ʻae tuʻi ʻo ʻAsilia: pea naʻe ʻalu atu ʻa Siosaia ke tauʻi ia: pea naʻe tāmateʻi ia ʻi Mekito, ʻi heʻene mamata kiate ia.
30 Da fuhren ihn seine Diener tot aus Megiddo, brachten ihn nach Jerusalem und begruben ihn in seiner Grabstätte. Da nahm das eingesessene Volk des Josias Sohn Joachaz. Und sie salbten ihn und machten ihn an seines Vaters Statt zum König.
Pea naʻe ʻave ia, ka kuo pekia, ʻe heʻene kau tamaioʻeiki ʻi he saliote mei Mekito ki Selūsalema, pea naʻe tanu ia ʻi he tanuʻanga ʻoʻona. Pea naʻe ʻave ʻe he kakai ʻoe fonua ʻa Sihoaasi ko e foha ʻo Siosaia, ʻonau pani ia ʻaki ʻae lolo mo fakanofo ia ke tuʻi ko e fetongi ʻo ʻene tamai.
31 Joachaz war dreiundzwanzig Jahre alt, als er König wurde, und drei Monate regierte er zu Jerusalem. Seine Mutter hieß Chamutal und war des Jeremias Tochter aus Libna.
Naʻe uofulu ma tolu ʻae taʻu ʻo Sihoaasi ʻi heʻene kamata pule; pea naʻe pule ia ʻi he māhina ʻe tolu ʻi Selūsalema. Pea ko e hingoa ʻo ʻene faʻē ko Hamutali, ko e ʻofefine ʻo Selemaia ʻo Lipina.
32 Er tat, was dem Herrn mißfiel, ganz wie seine Väter getan.
Pea naʻe fai kovi ʻe ia ʻi he ʻao ʻo Sihova, ʻo fakatatau ki he meʻa kotoa pē naʻe fai ʻe heʻene ngaahi tamai.
33 Da entsetzte ihn Pharao Necho der Regierung über Jerusalem zu Ribla in der Landschaft Hamat und legte dem Land eine Geldbuße von hundert Talenten Silber und zehn Talenten Gold auf.
Pea naʻe haʻi pōpula ia ʻe Felo Niko ʻi Lipila ʻi he fonua ko Hemati koeʻuhi ke ʻoua naʻa ne tuʻi ʻi Selūsalema; ʻo ne fakamoʻua ʻae fonua ki he tukuhau, ko e taleniti siliva ʻe teau, mo e taleniti koula ʻe taha.
34 Und Pharao Necho machte des Josias Sohn Eljakim an seines Vaters Josias Statt zum König und änderte seinen Namen in Jojakim. Den Joachaz aber nahm er fest. So kam er nach Ägypten und starb hier.
Pea naʻe ngaohi ʻe Felo Niko ʻa Eliakimi ko e foha ʻo Siosaia ke tuʻi ia ko e fetongi ʻo ʻene tamai ko Siosaia, pea naʻa ne liliu hono hingoa ke [ui ia ]ko Sihoiakimi, ʻo ne ʻave ʻa Sihoaasi: pea naʻe hoko ia ki ʻIsipite pea pekia ia ʻi ai.
35 Das Gold und Silber aber gab Jojakim dem Pharao. Er aber schätzte das Land ein, um das Geld nach des Pharaos Befehl abliefern zu können. Er hatte beim eingesessenen Volk von jedem je nach der Schätzung das Silber und Gold eingetrieben, um es dem Pharao Necho abzuliefern.
Pea naʻe foaki ʻe Sihoiakimi ʻae siliva mo e koula kia Felo; ka naʻa ne fai fono ki he fonua ke tuku mai ʻae ngaahi paʻanga ʻo fakatatau ki he fekau ʻa Felo: naʻa ne pule ke ʻomi ʻae siliva mo e koula mei he kakai ʻoe fonua ko e ʻomi taki taha ʻo tatau mo ia naʻe lau kiate ia, ke ʻatu ia kia Felo Niko.
36 Jojakim war fünfundzwanzig Jahre alt, als er König wurde, und elf Jahre regierte er zu Jerusalem. Seine Mutter hieß Zebudda und war des Pedaja Tochter aus Ruma.
Naʻe uofulu ma nima taʻu ʻae motuʻa ʻo Sihoiakimi ʻi heʻene kamata ʻene pule: pea naʻe pule ia ʻi he taʻu ʻe hongofulu ma taha ʻi Selūsalema. Pea ko e hingoa ʻo ʻene faʻē ko Sipiuta, ko e ʻofefine ʻo Pitaia mei Luma.
37 Er tat, was dem Herrn mißfiel, ganz wie seine Väter getan hatten.
Pea naʻe fai ʻe ia ʻae kovi ʻi he ʻao ʻo Sihova, ʻo hangē ko ia naʻe fai ʻe heʻene ngaahi tamai kotoa pē.

< 2 Koenige 23 >