< Psalm 63 >

1 Ein Psalm Davids, als er in der Wüste Juda war.
Bože! ti si Bog moj, k tebi ranim, žedna je tebe duša moja, za tobom èezne tijelo moje u zemlji suhoj, žednoj i bezvodnoj.
2 Elohim, mein Gott bist du; dich suche ich. / Es dürstet nach dir meine Seele; / es schmachtet nach dir mein Leib / Im dürren Lande — da ist er ermattet aus Wassermangel.
Tako bih te ugledao u svetinji, da bih vidio silu tvoju i slavu tvoju.
3 So hab ich einst nach dir im Heiligtum geschaut, / Um deine Macht und Herrlichkeit zu sehn.
Jer je dobrota tvoja bolja od života. Usta bi moja hvalila tebe;
4 Denn deine Gnade ist besser als Leben; / Meine Lippen sollen dich loben.
Tako bih te blagosiljao za života svoga, u ime tvoje podigao bih ruke svoje.
5 So will ich dich preisen mein Leben lang, / In deinem Namen die Hände erheben.
Kao salom i uljem nasitila bi se duša moja, i radosnijem glasom hvalila bi te usta moja.
6 Dann bin ich satt wie von Mark und Fett. / Und mit jubelnden Lippen lobsingt mein Mund,
Kad te se sjeæam na postelji, sve noæne straže razmišljam o tebi.
7 Wenn ich dein gedenke auf meinem Lager, / In den Nachtwachen über dich sinne.
Jer si ti pomoæ moja, i u sjenu krila tvojih veselim se.
8 Denn du bist mein Beistand gewesen, / Im Schatten deiner Flügel juble ich.
Duša se moja prilijepila za tebe, desnica tvoja drži me.
9 Meine Seel bleibt treu bei dir, / Mich hält deine Rechte fest.
Koji traže pogibao duši mojoj, oni æe otiæi pod zemlju.
10 Doch sie, die mein Leben mir rauben wollen — / In die Tiefen der Erde sollen sie fahren!
Izginuæe od maèa, i dopašæe lisicama.
11 Man wird sie dem Schwert übergeben, / Sie müssen der Schakale Beute sein. Doch der König wird in Elohim sich freun. / Es rühmt sich jeder, der bei ihm schwört. / Denn der Lügner Mund muß verstummen.
A car æe se veseliti o Bogu, hvaliæe se svaki koji se kune njim, kad se zatisnu usta onima koji govore laž.

< Psalm 63 >