< 2 Chroniques 15 >

1 L’esprit de Dieu fut sur Azaria, fils d’Obed,
Pea naʻe hoko mai ʻae Laumālie ʻoe ʻOtua kia ʻAsalia ko e foha ʻo Oteti:
2 et Azaria alla au-devant d’Asa et lui dit: Écoutez-moi, Asa, et tout Juda et Benjamin! L’Éternel est avec vous quand vous êtes avec lui; si vous le cherchez, vous le trouverez; mais si vous l’abandonnez, il vous abandonnera.
Pea naʻe ʻalu kituʻa ia ke fakafetaulaki kia ʻAsa ʻo ne pehē kiate ia, “ʻE ʻAsa, mo Siuta kotoa pē, mo Penisimani, mou fanongo kiate au. ʻOku ʻiate kimoutolu ʻa Sihova, lolotonga ʻoku mou ʻiate ia: pea kapau ʻoku mou kumi kiate ia, te ne tuku ke mou ʻilo ia: pea kapau ʻoku mou liʻaki ia, te ne liʻaki ʻakimoutolu.
3 Pendant longtemps il n’y a eu pour Israël ni vrai Dieu, ni sacrificateur qui enseignât, ni loi.
Pea ko eni, kuo nofo fuoloa ʻa ʻIsileli ʻo masiva ʻOtua moʻoni, pea masiva taulaʻeiki ke akonaki, pea masiva fono.
4 Mais au sein de leur détresse ils sont retournés à l’Éternel, le Dieu d’Israël, ils l’ont cherché, et ils l’ont trouvé.
Ka ʻi heʻenau tafoki ʻi heʻenau mamahi kia Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli, ʻonau kumi ia, naʻe ʻilo ia ʻekinautolu.
5 Dans ces temps-là, point de sécurité pour ceux qui allaient et venaient, car il y avait de grands troubles parmi tous les habitants du pays;
Pea ʻi he ngaahi kuonga ko ia naʻe ʻikai ha fiemālie kiate ia naʻe ʻalu kituaʻā, pe kiate ia naʻe haʻu ki loto, ka naʻe ʻi he kakai kotoa pē ʻoe ngaahi fonua ʻae ngaahi mamahi lahi.
6 on se heurtait peuple contre peuple, ville contre ville, parce que Dieu les agitait par toutes sortes d’angoisses.
Pea naʻe fakaʻauha ʻae puleʻanga ʻe taha ʻe he puleʻanga ʻe taha, mo e kolo ʻae kolo: he naʻe fakamamahi ʻakinautolu ʻe he ʻOtua ʻi he ngaahi meʻa mamahi kotoa pē.
7 Vous donc, fortifiez-vous, et ne laissez pas vos mains s’affaiblir, car il y aura un salaire pour vos œuvres.
Ko ia ke mou mālohi, pea ʻoua naʻa tuku ke vaivai homou nima: he ko hoʻomou ngāue ʻe totongi ia.”
8 Après avoir entendu ces paroles et la prophétie d’Obed le prophète, Asa se fortifia et fit disparaître les abominations de tout le pays de Juda et de Benjamin et des villes qu’il avait prises dans la montagne d’Éphraïm, et il restaura l’autel de l’Éternel qui était devant le portique de l’Éternel.
Pea ʻi he fanongo ʻe ʻAsa ki he ngaahi lea ni, mo e akonaki ʻa Oteti ko e palōfita, naʻa ne fiemālie ai, pea tukuange leva ʻe ia ʻae ngaahi ʻotua loi mo e kovi lahi, mei he fonua kotoa pē ʻo Siuta mo Penisimani, pea mei he ngaahi kolo naʻa ne toki maʻu, pea mei he moʻunga ko ʻIfalemi, pea ne fakafoʻou ʻae feilaulauʻanga ʻo Sihova, ʻaia naʻe ʻi he mata ʻoe fale hala ʻo Sihova.
9 Il rassembla tout Juda et Benjamin, et ceux d’Éphraïm, de Manassé et de Siméon qui habitaient parmi eux, car un grand nombre de gens d’Israël se joignirent à lui lorsqu’ils virent que l’Éternel, son Dieu, était avec lui.
Pea ne fakataha ʻa Siuta kotoa pē mo Penisimani, fakataha mo e kau muli meia ʻIfalemi mo Manase, pea meia Simione: he naʻe haʻu ʻae tokolahi kiate ia mei ʻIsileli, ʻi heʻenau mamata ʻoku ʻiate ia ʻa Sihova ko hono ʻOtua.
10 Ils s’assemblèrent à Jérusalem le troisième mois de la quinzième année du règne d’Asa.
Ko ia naʻa nau fakakātoa ai ʻakinautolu ʻi Selūsalema, ʻi hono tolu ʻoe māhina, ʻi hono hongofulu ma nima ʻoe taʻu ʻoe pule ʻa ʻAsa.
11 Ce jour-là, ils sacrifièrent à l’Éternel, sur le butin qu’ils avaient amené, sept cents bœufs et sept mille brebis.
Pea naʻa nau ʻatu kia Sihova ʻi he kuonga ko ia, ʻi he vete naʻa nau fetuku, ko e fanga pulu ʻe fitungeau mo e fanga sipi ʻe fitu afe.
12 Ils prirent l’engagement de chercher l’Éternel, le Dieu de leurs pères, de tout leur cœur et de toute leur âme;
Pea naʻa nau alea fakataha ʻo fai ʻae fuakava ke nau kumi kia Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻenau ngaahi tamai ʻaki honau loto kotoa mo honau laumālie kotoa:
13 et quiconque ne chercherait pas l’Éternel, le Dieu d’Israël, devait être mis à mort, petit ou grand, homme ou femme.
‌ʻO pehē, ke ʻilonga ia ʻe ʻikai loto ke kumi kia Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli ke tāmateʻi ia, ko ha siʻi ia pe ko e lahi, ko e tangata ia pe ko e fefine.
14 Ils jurèrent fidélité à l’Éternel à voix haute, avec des cris de joie, et au son des trompettes et des cors;
Pea naʻa nau fuakava kia Sihova ʻi he leʻo lahi, pea ʻi he mavava, mo e ngaahi meʻalea, pea mo e ngaahi meʻa ifi.
15 tout Juda se réjouit de ce serment, car ils avaient juré de tout leur cœur, ils avaient cherché l’Éternel de plein gré, et ils l’avaient trouvé, et l’Éternel leur donna du repos de tous côtés.
Pea naʻe fiefia ʻa Siuta kotoa pē ʻi he fuakava: he naʻa nau fuakava ʻaki honau loto kotoa: pea naʻe hā mai ia kiate kinautolu: pea naʻe foaki ʻe Sihova kiate kinautolu ʻae fiemālie mei he potu kotoa pē.
16 Le roi Asa enleva même à Maaca, sa mère, la dignité de reine, parce qu’elle avait fait une idole pour Astarté. Asa abattit son idole, qu’il réduisit en poussière, et la brûla au torrent de Cédron.
Pea ko e meʻa kia Meaka ko e faʻē ʻa ʻAsa ko e tuʻi, naʻa ne liua ia ke ʻoua naʻa pule ia, ko e meʻa ʻi heʻene ngaohi ʻae ʻotua loi ʻi he vao tapu: pea naʻe tā hifo ʻe ʻAsa hono ʻotua loi, pea naʻe laiki ia, pea tutu ia ʻi he veʻe vaitafe ko Kitiloni.
17 Mais les hauts lieux ne disparurent point d’Israël, quoique le cœur d’Asa fût en entier à l’Éternel pendant toute sa vie.
Ka naʻe ʻikai hiki ʻae ngaahi potu māʻolunga mei ʻIsileli: ka ko e moʻoni naʻe angatotonu ʻae loto ʻo ʻAsa ʻi hono ngaahi ʻaho kotoa pē.
18 Il mit dans la maison de Dieu les choses consacrées par son père et par lui-même, de l’argent, de l’or et des vases.
Pea naʻe fetuku ʻe ia ki he fale ʻoe ʻOtua ʻae ngaahi meʻa naʻe fakatapui ʻe heʻene tamai, mo e meʻa naʻa ne fakatapui ʻe ia, ʻae siliva, mo e koula, mo e ngaahi ipu.
19 Il n’y eut point de guerre jusqu’à la trente-cinquième année du règne d’Asa.
Pea naʻe ʻikai ha tau ʻo aʻu ki he taʻu ʻe tolungofulu ma nima ʻoe pule ʻo ʻAsa.

< 2 Chroniques 15 >