< Jérémie 41 >

1 Dans le septième mois, Ismaël, fils de Netania, fils d’Elichama, qui était de race royale et un des hauts dignitaires du roi, arriva, accompagné de dix hommes, auprès de Ghedalia, fils d’Ahikam, à Miçpa; et là, à Miçpa, ils prirent part ensemble à un festin.
Naʻe hoko ʻo pehē ʻi hono fitu māhina, naʻe haʻu ʻa ʻIsimeʻeli ko e foha ʻo Natania ko e foha ʻo ʻIlisama, ko e hako ʻoe hau, pea mo e houʻeiki ʻoe tuʻi, ʻaia mo e kau tangata ʻe toko hongofulu mo ia, kia Ketalia ko e foha ʻo ʻAhikami ki Misipa; pea naʻa nau kai mā fakataha ʻi Misipa.
2 Puis Ismaël, fils de Netania, et les dix hommes qui étaient avec lui se levèrent, frappèrent par le glaive Ghedalia, fils d’Ahikam, fils de Chafan, et le firent périr, lui que le roi de Babylone avait nommé gouverneur du pays.
Pea tuʻu hake ʻa ʻIsimeʻeli ko e foha ʻo Natania, mo e kau tangata ʻe toko hongofulu naʻe ʻiate ia, pea nau taaʻi aki ʻae heletā ʻa Ketalia ko e foha ʻo ʻAhikami ko e foha ʻo Safani, pea tāmateʻi ia, ʻaia naʻe fakanofo ʻe he tuʻi ʻo Papilone ke pule ki he fonua.
3 De même tous les Judéens qui entouraient Ghedalia à Miçpa, ainsi que les Chaldéens qui s’y trouvaientles gens de guerre, Ismaël les massacra.
Pea naʻe tāmateʻi foki ʻe ʻIsimeʻeli ʻae kau Siu kotoa pē naʻe ʻiate ia, ʻaia naʻe ia Ketalia, ʻi Misipa, pea mo e kau Kalitia naʻe ʻi ai, pea mo e kautau.
4 Le second jour, après le meurtre de Ghedalia, que personne encore ne connaissait,
Pea naʻe hoko ʻo pehē ʻi hono ua ʻoe ʻaho ʻi he hili ʻae tāmateʻi ʻo Ketalia, ʻi he teʻeki ke ʻilo ia ʻe ha tokotaha,
5 des hommes arrivèrent de Sichem, de Silo et de Samarie, au nombre de quatre-vingts, ayant la barbe rasée, les vêtements déchirés et le corps tailladé, portant dans leurs mains des offrandes et de l’encens qu’ils destinaient au temple de l’Eternel.
Naʻe haʻu ʻae kau tangata mei Sikemi, pea mei Sailo, pea mei Samelia, ko e toko valungofulu kuo tele honau kava, pea kuo mahaehae honau kofu, pea foa ʻakinautolu, pea naʻe ʻi honau nima ʻae feilaulau mo e meʻa namu kakala, ke ʻomi ki he fale ʻo Sihova.
6 lsmaël, fils de Netania, sortit de Miçpa pour aller à leur rencontre, en pleurant tout le long de la marche, et quand il fut auprès d’eux, il leur dit: "Venez trouver Ghedalia, fils d’Ahikam."
Pea naʻe ʻalu atu ʻa ʻIsimeʻeli ko e foha ʻo Natania mei Misipa ke fakafetaulaki mo kinautolu, pea naʻe tangi maʻu pe ia ʻi heʻene ʻalu: pea naʻe hoko ʻo pehē ʻi heʻene fetaulaki mo kinautolu naʻa ne pehē kiate kinautolu, “Mou omi kia Ketalia ko e foha ʻAhikami,”
7 Mais dès qu’ils eurent pénétré dans l’intérieur de la ville, Ismaël, aidé des hommes qui étaient avec lui, les égorga et les jeta dans une citerne.
Pea naʻe hoko ʻo pehē ʻi heʻenau haʻu ki loto kolo, naʻe tāmateʻi ʻakinautolu ʻo lī ki he luo, ʻe ʻIsimeʻeli ko e foha ʻo Natania, ko ia, mo e kau tangata naʻe ʻiate ia.
8 Parmi eux se trouvaient dix hommes qui dirent à Ismaël: "Ne nous fais pas mourir, car nous possédons des provisions cachées dans les champs, du froment, de l’orge, de l’huile et du miel." Il les épargna et ne les tua point comme leurs frères.
Ka naʻe ʻiate kinautolu ʻae kau tangata ʻe toko hongofulu, naʻe lea kia ʻIsimeʻeli, ʻo pehē, “ʻOua naʻa ke tāmateʻi ʻakimautolu he ʻoku ʻiate kimautolu ʻae ngaahi koloa kuo fakafufū ʻi he ngaahi ngoue, ko e uite, mo e paʻale, mo e lolo, pea mo e meʻa huʻamelie.” Ko ia naʻa ne tafoki, pea naʻe ʻikai tāmateʻi ʻakinautolu mo honau kāinga.
9 Or, la citerne où Ismaël avait jeté les corps de tous les hommes qu’il avait frappés en même temps que Ghedalia, était celle que le roi Asa avait construite pour se défendre contre Baasa, roi d’Israël; c’est cette citerne qu’Ismaël, fils de Netania, remplit de cadavres.
Pea ko e luo, ʻaia naʻe lī ki ai ʻe ʻIsimeʻeli ʻae ʻangaʻanga ʻoe kau tangata, naʻa ne tāmateʻi fakataha mo Ketalia, ko ia pe naʻe ngaohi ʻe he tuʻi ko ʻAsa, ko ʻene manavahē kia Paʻasa ko e tuʻi ʻo ʻIsileli; pea ko ia, naʻe fakapito aki ia ʻae kakai kuo tāmateʻi, ʻe ʻIsimeʻeli ko e foha ʻo Natania.
10 Et Ismaël fit main basse sur tout le reste de la population qui était à Miçpa, sur les princesses royales et l’ensemble des gens qui demeuraient a Miçpa et que Nebouzaradan, chef des gardes, avait placés sous l’autorité de Ghedalia, fils d’Ahikam. Ismaël, fils de Netania, les emmena tous comme prisonniers, et partit pour se rendre chez les Ammonites.
Pea naʻe fakapōpula ʻe ʻIsimeʻeli ʻae toenga kakai kotoa pē naʻe ʻi Misipa, ʻae ʻofefine ʻoe tuʻi, pea mo e kakai kotoa pē naʻe toe ʻi Misipa, ʻakinautolu naʻe fakanofo ʻe Nepusaatani ko e ʻeiki ʻoe kau tau ke pule ki ai ʻa Ketalia, ko e foha ʻo ʻAhikami: pea naʻe ʻave fakapōpula ʻakinautolu ʻe ʻIsimeʻeli ko e foha ʻo Natania, pea naʻe ʻalu atu ia ki he kau ʻAmoni.
11 Mais Johanan, fils de Karéah, et tous les commandants de troupes qui l’accompagnaient, ayant appris tout le mal fait par Ismaël, fils de Netania,
Pea kuo fanongo ʻa Sohanani, ko e foha ʻo Kalia, pea mo e houʻeikitau kotoa pē naʻe ʻiate ia, ki he kovi kotoa pē kuo fai ʻe ʻIsimeʻeli ko e foha ʻo Natania,
12 ramassèrent tous leurs hommes, se mirent en route pour attaquer Ismaël, fils de Netania, et l’atteignirent près des grands étangs de Gabaon.
Naʻa nau ʻave ʻae kau tangata kotoa pē, ʻonau ō ke tauʻi ʻa ʻIsimeʻeli ko e foha ʻo Natania, pea naʻe ʻilo ia ʻi he kauvai lahi ʻaia ʻoku ʻi Kipione.
13 Quand tout le peuple qui se trouvait avec Ismaël aperçut Johanan, fils de Karéah, et tous les commandants de troupes qui l’accompagnaient, il fut dans la joie.
Pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi he mamata ʻe he kakai kotoa pē naʻe ʻia ʻIsimeʻeli ʻa Sohanani ko e foha ʻo Kalia, pea mo e houʻeikitau kotoa pē naʻe ʻiate ia, naʻa nau fiefia.
14 Et tous les gens qu’Ismaël avait emmenés comme prisonniers de Miçpa firent volte face et, ayant changé de direction, se rallièrent à Johanan, fils de Karéah.
Pea ko e kakai kotoa pē naʻe ʻave fakapōpula ʻe ʻIsimeʻeli mei Misipa, naʻa nau tafoki mai ʻo toe haʻu kia Sohanani ko e foha ʻo Kalia.
15 Quant à Ismaël, fils de Netania, il se sauva avec huit hommes devant Johanan et se rendit auprès des Ammonites.
Ka naʻe hola meia Sohanani ʻa ʻIsimeʻeli ko e foha ʻo Natania mo e kau tangata ʻe toko valu, ʻo ʻalu ki he kau ʻAmoni.
16 Puis Johanan, fils de Karéah, et tous les chefs de troupes qui l’accompagnaient prirent tout le restant de la population qu’Ismaël, fils de Netania, avait enlevée de, Miçpa, après avoir assassiné Ghedalia, fils d’Ahikam: les adultes combattants, les femmes, les enfants et les eunuques qu’ils avaient ramenés de Gabaon.
Pea hili hono tāmateʻi ʻa Ketalia ko e foha ʻo ʻAhikami, naʻe toki ʻave ʻe Sopanani ko e foha ʻo Kalia, ʻae houʻeikitau kotoa pē naʻe ʻiate ia, pea mo e toenga kakai kotoa pē ʻaia naʻe toe maʻu meia ʻIsimeʻeli ko e foha ʻo Natania, mei Misipa, ko e kau tau mālohi, mo e kau fefine, mo e fānau, pea mo e kau tangata talifekau ʻaia kuo toe omi mei Kipione:
17 Ils se mirent en route et firent halte dans le cantonnement de Kimham, près de Bethléem, dans l’intention de partir de là et de se rendre en Egypte,
Pea naʻa nau ʻalu, ʻo nofo ʻi he potu ʻo Kimami, ʻaia ʻoku ofi ki Petelihema, koeʻuhi ke ʻalu ki ʻIsipite,
18 à cause des Chaldéens, dont ils avaient peur, parce qu’Ismaël, fils de Netania, avait mis à mort Ghedalia, fils d’Ahikam, établi comme gouverneur du pays par le roi de Babylone.
Koeʻuhi ko e kau Kalitia: he naʻa nau manavahē kiate kinautolu, koeʻuhi kuo tāmateʻi ʻe ʻIsimeʻeli ko e foha ʻo Natania ʻa Ketalia ko e foha ʻo ʻAhikami, ʻaia kuo fakanofo ʻe he tuʻi ʻo Papilone ke pule ʻi he fonua.

< Jérémie 41 >