< Job 10 >

1 Mon âme est lasse de la vie; je donnerai libre cours à ma plainte, je parlerai dans l'amertume de mon cœur.
Dodijao je duši mojoj život moj; pustiæu od sebe tužnjavu svoju, govoriæu u jadu duše svoje.
2 Je dis à Dieu: Ne me condamne point; apprends-moi sur quoi tu me prends à partie.
Reæi æu Bogu: nemoj me osuditi; kaži mi zašto se preš sa mnom.
3 Trouves-tu du plaisir à opprimer, à repousser l'œuvre de tes mains, à faire luire ta faveur sur le conseil des méchants?
Je li ti milo da èiniš silu, da odbacuješ djelo ruku svojih i savjet bezbožnièki obasjavaš?
4 As-tu des yeux de chair, ou bien vois-tu comme voient les hommes?
Jesu li u tebe oèi tjelesne? vidiš li kao što vidi èovjek?
5 Tes jours sont-ils comme les jours de l'homme, ou bien tes années comme les années d'un mortel,
Jesu li dani tvoji kao dani èovjeèji, i godine tvoje kao vijek ljudski,
6 pour que tu recherches mon iniquité, pour que tu poursuives mon péché,
Te istražuješ moje bezakonje i za grijeh moj razbiraš?
7 quand tu sais que je ne suis pas coupable, et que nul ne peut me délivrer de ta main?
Ti znaš da nijesam kriv, i nema nikoga ko bi izbavio iz tvoje ruke.
8 Tes mains m'ont formé et façonné, tout entier, et tu voudrais me détruire!
Tvoje su me ruke stvorile i naèinile, i ti me otsvuda potireš.
9 Souviens-toi que tu m'as pétri comme l'argile: et tu me ramènerais à la poussière!
Opomeni se da si me kao od kala naèinio, i opet æeš me u prah obratiti.
10 Ne m'as-tu pas coulé comme le lait, et coagulé comme le fromage?
Nijesi li me kao mlijeko slio i kao sir usirio me?
11 Tu m'as revêtu de peau et de chair, tu m'as tissé d'os et de nerfs.
Navukao si na me kožu i meso, i kostima i žilama spleo si me.
12 Avec la vie, tu m'as accordé ta faveur, et ta providence a gardé mon âme.
Životom i milošæu darivao si me; i staranje tvoje èuvalo je duh moj.
13 Et pourtant, voilà ce que tu cachais dans ton cœur: Je vois bien ce que tu méditais.
I sakrio si to u srcu svojem; ali znam da je u tebe.
14 Si je pèche, tu m'observes, tu ne me pardonnes pas mon iniquité.
Ako sam zgriješio, opazio si me, i nijesi me oprostio bezakonja mojega.
15 Suis-je coupable, malheur à moi! Suis-je innocent, je n'ose lever la tête, rassasié de honte, et voyant ma misère.
Ako sam skrivio, teško meni! ako li sam prav, ne mogu podignuti glave, pun sramote i videæi muku svoju.
16 Si je me relève, tu me poursuis comme un lion, tu recommences à me tourmenter étrangement,
I ako se podigne, goniš me kao lav, i opet èiniš èudesa na meni.
17 tu m'opposes de nouveaux témoins; tu redoubles de fureur contre moi, des troupes de rechange viennent m'assaillir.
Ponavljaš svjedoèanstva svoja protiv mene, i umnožavaš gnjev svoj na me; vojske jedna za drugom izlaze na me.
18 Pourquoi m'as-tu tiré du sein de ma mère? Je serais mort, et aucun œil ne m'aurait vu.
Zašto si me izvadio iz utrobe? o da umrijeh! da me ni oko ne vidje!
19 Je serais comme si je n'eusse jamais été, du sein maternel j'aurais été porté au sépulcre.
Bio bih kao da nigda nijesam bio; iz utrobe u grob bio bih odnesen.
20 Mes jours ne sont-ils pas bien courts? Qu'il me laisse! Qu'il se retire et que je respire un instant,
Nije li malo dana mojih? prestani dakle i okani me se da se malo oporavim,
21 avant que je m'en aille, pour ne plus revenir, dans la région des ténèbres et de l'ombre de la mort,
Prije nego otidem odakle se neæu vratiti, u zemlju tamnu i u sjen smrtni,
22 morne et sombre région, où règnent l'ombre de la mort et le chaos, où la clarté est pareille aux ténèbres.
U zemlju tamnu kao mrak i u sjen smrtni, gdje nema promjene i gdje je vidjelo kao tama.

< Job 10 >