< Job 19 >

1 Then Job answered,
Yobo azongisaki:
2 “How long will you torment me, and crush me with words?
« Kino tango nini bokotungisa ngai mpe kolembisa ngai na maloba na bino?
3 You have reproached me ten times. You aren’t ashamed that you attack me.
Tala, botioli ngai mbala zomi, mpe bozali kobundisa ngai na soni te.
4 If it is true that I have erred, my error remains with myself.
Soki ezali penza ya solo ete nabungi nzela, mbeba na ngai etali kaka ngai moko.
5 If indeed you will magnify yourselves against me, and plead against me my reproach,
Soki mpe bolingi komimona likolo na ngai mpe kosalela pasi na ngai mpo na kotiola ngai,
6 know now that God has subverted me, and has surrounded me with his net.
wana boyeba ete Nzambe nde asali ngai mabe mpe azingeli ngai na monyama na Ye.
7 “Behold, I cry out of wrong, but I am not heard. I cry for help, but there is no justice.
Atako nagangi ete basali ngai mabe, nazali kozwa ata eyano moko te; ata soki nabeleli ete basunga ngai, moto oyo akokata likambo azali te.
8 He has walled up my way so that I can’t pass, and has set darkness in my paths.
Akangi nzela na ngai mpo ete nakoka koleka te, atondisi nzela na ngai nyonso na molili,
9 He has stripped me of my glory, and taken the crown from my head.
alongoli ngai lokumu, mpe alongoli motole na moto na ngai,
10 He has broken me down on every side, and I am gone. He has plucked my hope up like a tree.
asasi-sasi ngai na bangambo nyonso kino nakomi pene ya kokufa, apikoli elikya na ngai ndenge bapikolaka nzete;
11 He has also kindled his wrath against me. He counts me among his adversaries.
kanda na Ye ezali kotumba ngai, mpe azali kotanga ngai na molongo ya banguna na Ye;
12 His troops come on together, build a siege ramp against me, and encamp around my tent.
mampinga na Ye ezali kopusana na makasi penza, ezingeli ngai mpe ndako na ngai mpo na kosala ngai mabe.
13 “He has put my brothers far from me. My acquaintances are wholly estranged from me.
Akaboli ngai na bandeko na ngai, bongo bato oyo bayebi ngai bapesi ngai mokongo,
14 My relatives have gone away. My familiar friends have forgotten me.
balingami na ngai balimwe, mpe baninga na ngai babosani ngai;
15 Those who dwell in my house and my maids consider me a stranger. I am an alien in their sight.
bato oyo nayambaki na ndako na ngai mpe basali na ngai ya basi, bango nyonso bakomi kotala ngai lokola mopaya, bakomi komona ngai lokola moto oyo batikala koyeba te.
16 I call to my servant, and he gives me no answer. I beg him with my mouth.
Nazali kobenga mosali na ngai, kasi azali ata koyanola ngai te, atako monoko na ngai moko nde ezali kobondela ye.
17 My breath is offensive to my wife. I am loathsome to the children of my own mother.
Solo ya monoko na ngai ekomi kokimisa ata mwasi na ngai, bongo bandeko na ngai moko penza bayini ngai.
18 Even young children despise me. If I arise, they speak against me.
Ata bilenge mibali ya mike bakomi koseka ngai; soki kaka nabimi, bakomi kosambwisa ngai.
19 All my familiar friends abhor me. They whom I loved have turned against me.
Balingami na ngai nyonso ya motema bayini ngai, bato oyo nazalaki kolinga babalukeli ngai;
20 My bones stick to my skin and to my flesh. I have escaped by the skin of my teeth.
nakomi eloko pamba, natikali kaka poso ya nzoto mpe mikuwa, nazali kobika kaka na misuni ya minu na ngai.
21 “Have pity on me. Have pity on me, you my friends, for the hand of God has touched me.
Balingami na ngai, boyokela ngai mawa, nabondeli bino penza, boyokela ngai mawa, pamba te loboko ya Nzambe ebeti ngai.
22 Why do you persecute me as God, and are not satisfied with my flesh?
Mpo na nini bozali kolandela ngai boye, ndenge kaka Nzambe azali kolandela ngai? Botondi mosuni na ngai te?
23 “Oh that my words were now written! Oh that they were inscribed in a book!
Ah, soki ata maloba na ngai ekomamaki, soki ekomamaki na buku!
24 That with an iron pen and lead they were engraved in the rock forever!
Elingaki kokomama na ekomeli ya ebende, ya ebende oyo ya songe penza, mpo na kotobola makomi yango na mabanga mpo ete etikala wana mpo na libela.
25 But as for me, I know that my Redeemer lives. In the end, he will stand upon the earth.
Ngai, nayebi na ngai malamu ete Mosikoli na ngai azali na bomoi, mpe, awa na mokili, akotelema ya suka mpo na kokata likambo na ngai.
26 After my skin is destroyed, then I will see God in my flesh,
Sima na kobebisama ya poso ya nzoto na ngai, ngai, na nzoto na ngai, nakomona Nzambe.
27 whom I, even I, will see on my side. My eyes will see, and not as a stranger. “My heart is consumed within me.
Solo, nakomona Ye, miso na ngai moko ekomona Ye, ngai moko penza, moto mosusu te.
28 If you say, ‘How we will persecute him!’ because the root of the matter is found in me,
Bino oyo bozali koloba: ‹ Tokolanda ye ndenge nini? › Mpe bino bato oyo bomoni mabe kati na ngai,
29 be afraid of the sword, for wrath brings the punishments of the sword, that you may know there is a judgment.”
bolenga bino moko liboso ya mopanga, pamba te mopanga ezali esalelo ya kanda mpo na masumu, mpe bokoyeba ete kosambisama ezali. »

< Job 19 >