Psalms 90
1 A prayer of Moses, the man of God. Lord, you have been a home to us one generation after another.
Gospode! ti si nam utoèište od koljena do koljena.
2 Before the mountains were born, or the earth and the world were brought forth, from everlasting to everlasting you are God.
Prije nego se gore rodiše i sazda se zemlja i vasiljena, i od vijeka i do vijeka ti si Bog.
3 You bring us back to the dust, you summon mortals to return.
Ti povraæaš èovjeka u truhlež, i govoriš: vratite se sinovi ljudski!
4 For you see a thousand years as the passing of yesterday, as a watch in the night.
Jer je tisuæa godina pred oèima tvojima kao dan juèerašnji, kad mine, i kao straža noæna.
5 Your floods sweep them away; they are like a dream, or like grass which sprouts in the morning,
Ti ih kao povodnjem odnosiš; oni su kao san, kao trava, koja rano vene,
6 which blossoms and sprouts in the morning, but by evening is cut and withered.
Ujutru cvjeta i uvene, uveèe se pokosi i sasuši.
7 For your anger consumes us, the heat of your wrath confounds us.
Jer nas nestaje od gnjeva tvojega, i od jarosti tvoje u smetnji smo.
8 Our sins you have set before you, our secrets in the light of your face.
Stavio si bezakonja naša preda se, i tajne naše na svjetlost lica svojega.
9 For through your wrath our days are declining, we bring our years to an end as a sigh.
Svi se dani naši prekraæuju od srdnje tvoje, godine naše prolaze kao glas.
10 The span of our life is seventy years, or, if we are strong, maybe eighty; yet is their breadth but empty toil, for swiftly they go, and we fly away.
Dana godina naših svega ima do sedamdeset godina, a u jaèega do osamdeset godina: i sam je cvijet njihov muka i nevolja; jer teku brzo, i mi odlijeæemo.
11 Who lays to heart the power of your anger? Or who stands in reverent awe of your wrath?
Ko zna silu gnjeva tvojega i tvoju jarost, da bi te se kao što treba bojao?
12 O teach us to count our days so our minds may learn wisdom.
Nauèi nas tako brojiti dane naše, da bismo stekli srce mudro.
13 Return, O Lord; why so long? Relent on your servants.
Povrati se, Gospode! Dokle æeš? Smiluj se na sluge svoje.
14 Grant us your love to the full in the morning, that all our days we may shout for joy.
Ujutru nas nasiti dobrote svoje, i radovaæemo se i veseliti u sve dane svoje.
15 Make us glad for the days you have humbled us, for the evil years we have seen.
Obraduj nas prema danima, u koje si nas muèio, i prema godinama, u koje smo gledali nevolju.
16 Let your servants see you in action, show your majesty to their children.
Neka se pokaže na slugama tvojim djelo tvoje, i slava tvoja na sinovima njihovijem.
17 Let the grace of the Lord our God be upon us, uphold what our hands are striving to do.
Neka bude dobra volja Gospoda Boga našega s nama, i djelo ruku naših dovrši nam, i djelo ruku naših dovrši.
