Psalms 139
1 For the leader. Of David, a psalm. O Lord, you search and know me;
Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
2 when I sit, when I rise you know it, you perceive my thoughts from afar.
ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.
3 When I walk, when I lie you sift it, familiar with all my ways.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.
4 There is not a word on my tongue, but see! Lord, you know it all.
Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.
5 Behind and before you beset me, upon me you lay your hand.
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.
6 It’s too wonderful for me to know too lofty I cannot attain it.
Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.
7 Whither shall I go from your spirit? Or whither shall I flee from your face?
Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. (Sheol h7585)
9 If I lift up the wings of the morning and fly to the end of the sea,
Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
10 there also your hand would grasp me, and your right hand take hold of me.
i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
11 If I say, “Let the darkness cover me, and night be the light about me,”
Reknem li: “Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!” -
12 The dark is not dark for you, but night is as light as the day.
ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
13 For you did put me together; in my mother’s womb you did weave me.
Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
14 I give you praise for my fashioning so full of awe, so wonderful. Your works are wonderful. You knew me right well;
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
15 my bones were not hidden from you, when I was made in secret, and woven in the depths of the earth.
kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
16 Your eyes saw all my days: they stood on your book every one written down, before they were fashioned, while none of them yet was mine.
Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
17 But how far, O God, beyond measure are your thoughts! How mighty their sum!
Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
18 Should I count, they are more than the sand. When I wake, I am still with you.
Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
19 Will you slay the wicked, O God? And remove from me the bloodthirsty,
De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!
20 who maliciously defy you and take your name in vain.
Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.
21 Do I not hate those who hate you, Lord? Do I not loathe those who resist you?
Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
22 With perfect hatred I hate them, I count them my enemies.
Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.
23 Search me, O God, know my heart: test me, and know my thoughts,
Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
24 and see if guile be in me; and lead me in the way everlasting.
pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!
