< Job 13 >

1 “Indeed, my eyes have seen all this; my ears have heard and understood.
Eto, sve je to vidjelo oko moje, èulo uho moje, i razumjelo.
2 What you know, I also know; I am not inferior to you.
Što vi znate, znam i ja, nijesam gori od vas.
3 Yet I desire to speak to the Almighty and argue my case before God.
Ipak bih govorio sa svemoguæim, i rad sam s Bogom pravdati se.
4 You, however, smear with lies; you are all worthless physicians.
Jer vi izmišljate laži, svi ste zaludni ljekari.
5 If only you would remain silent; for that would be your wisdom!
O da biste sasvijem muèali! bili biste mudri.
6 Hear now my argument, and listen to the plea of my lips.
Èujte moj odgovor, i slušajte razloge usta mojih.
7 Will you speak wickedly on God’s behalf or speak deceitfully for Him?
Treba li da govorite za Boga nepravdu ili prijevaru da govorite za nj?
8 Would you show Him partiality or argue in His defense?
Treba li da mu gledate ko je? treba li da se prepirete za Boga?
9 Would it be well when He examined you? Could you deceive Him like a man?
Hoæe li biti dobro kad vas stane ispitivati? hoæete li ga prevariti kao što se vara èovjek?
10 Surely He would rebuke you if you secretly showed partiality.
Zaista æe vas karati, ako tajno uzgledate ko je.
11 Would His majesty not terrify you? Would the dread of Him not fall upon you?
Velièanstvo njegovo neæe li vas uplašiti? i strah njegov neæe li vas popasti?
12 Your maxims are proverbs of ashes; your defenses are defenses of clay.
Spomeni su vaši kao pepeo, i vaše visine kao gomile blata.
13 Be silent, and I will speak. Then let come to me what may.
Muèite i pustite me da ja govorim, pa neka me snaðe šta mu drago.
14 Why do I put myself at risk and take my life in my own hands?
Zašto bih kidao meso svoje svojim zubima i dušu svoju metao u svoje ruke?
15 Though He slay me, I will hope in Him. I will still defend my ways to His face.
Gle, da me i ubije, opet æu se uzdati u nj, ali æu braniti putove svoje pred njim.
16 Moreover, this will be my salvation, for no godless man can appear before Him.
I on æe mi biti spasenje, jer licemjer neæe izaæi preda nj.
17 Listen carefully to my words; let my declaration ring in your ears.
Slušajte dobro besjedu moju, i neka vam uðe u uši što æu iskazati.
18 Behold, now that I have prepared my case, I know that I will be vindicated.
Evo, spremio sam parbu svoju, znam da æu biti prav.
19 Can anyone indict me? If so, I will be silent and die.
Ko æe se preti sa mnom? da sad umuknem, izdahnuo bih.
20 Only grant these two things to me, so that I need not hide from You:
Samo dvoje nemoj mi uèiniti, pa se neæu kriti od lica tvojega.
21 Withdraw Your hand from me, and do not let Your terror frighten me.
Ukloni ruku svoju od mene, i strah tvoj da me ne straši.
22 Then call me, and I will answer, or let me speak, and You can reply.
Potom zovi me, i ja æu odgovarati; ili ja da govorim, a ti mi odgovaraj.
23 How many are my iniquities and sins? Reveal to me my transgression and sin.
Koliko je bezakonja i grijeha mojih? pokaži mi prijestup moj i grijeh moj.
24 Why do You hide Your face and consider me as Your enemy?
Zašto sakrivaš lice svoje i držiš me za neprijatelja svojega?
25 Would You frighten a windblown leaf? Would You chase after dry chaff?
Hoæeš li skršiti list koji nosi vjetar, ili æeš goniti suhu slamku,
26 For You record bitter accusations against me and bequeath to me the iniquities of my youth.
Kad mi pišeš grèine i daješ mi u našljedstvo grijehe mladosti moje,
27 You put my feet in the stocks and stand watch over all my paths; You set a limit for the soles of my feet.
I meæeš noge moje u klade, i paziš na sve staze moje i ideš za mnom ustopce?
28 So man wastes away like something rotten, like a moth-eaten garment.
A on se raspada kao trulina, kao haljina koju jede moljac.

< Job 13 >