< 2 Kronieken 25 >

1 Amazia, vijf en twintig jaren oud zijnde, werd koning, en regeerde negen en twintig jaren te Jeruzalem; en de naam zijner moeder was Joaddan, van Jeruzalem.
Naʻe uofulu taʻu mo e taʻu ʻe nima ʻae motuʻa ʻo ʻAmasia, ʻi heʻene kamata pule, pea naʻe pule ia ʻi he taʻu ʻe uofulu ma nima ʻi Selūsalema. Pea ko e hingoa ʻo ʻene faʻē ko Sihoatani ʻo Selūsalema.
2 En hij deed dat recht was in de ogen des HEEREN, doch niet met een volkomen hart.
Pea naʻe fai lelei ʻe ia ʻi he ʻao ʻo Sihova, ka naʻe ʻikai ʻi he loto haohaoa.
3 Het geschiedde nu, als het koninkrijk aan hem gesterkt was, dat hij zijn knechten, die den koning, zijn vader, geslagen hadden, doodde.
Pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi he hoko ʻo tuʻumaʻu ʻae puleʻanga kiate ia, naʻa ne tāmateʻi ʻene kau tamaioʻeiki ʻaia naʻe lapasi ʻae tuʻi ko ʻene tamai.
4 Doch hun kinderen doodde hij niet, maar hij deed, gelijk in de wet, in het boek van Mozes, geschreven is, waar de HEERE geboden heeft, zeggende: De vaders zullen niet sterven om de kinderen, en de kinderen zullen niet sterven om de vaders; maar een ieder zal om zijn zonde sterven.
Ka naʻe ʻikai te ne tāmateʻi ʻenau ngaahi fānau, ka naʻe fai ʻe ia ʻo hangē ko ia kuo tohi ʻi he fono ʻi he tohi ʻa Mōsese, ʻaia naʻe fekau ai ʻe Sihova, ʻo pehē, ʻE ʻikai mate ʻae ngaahi tamai koeʻuhi ko e fānau, pea ʻe ʻikai mate ʻae fānau maʻae mātuʻa, ka ʻe mate ʻae tangata taki taha koeʻuhi ko ʻene angahala ʻaʻana.
5 En Amazia vergaderde Juda, en stelde hen, naar de huizen der vaderen, tot oversten van duizenden en tot oversten van honderden, door gans Juda en Benjamin; en hij monsterde hen, van twintig jaren oud en daarboven, en vond hen driehonderd duizend uitgelezenen, uittrekkende ten heire, handelende spies en rondas.
Pea naʻe fakakātoa ʻe ʻAmasia ʻa Siuta kotoa pē, ʻo ne fakanofo kiate kinautolu ʻae ngaahi ʻeiki pule ki he ngaahi toko afe, mo e ngaahi ʻeiki pule ki he ngaahi toko teau, ʻo fakatatau ki he ngaahi fale ʻo ʻenau ngaahi tamai, ʻi Siuta kotoa pē mo Penisimani: pea naʻa ne lau ʻakinautolu mei he taʻu ʻe uofulu ʻo fai hake, ʻo ne ʻilo ʻakinautolu ko e toko tolu kilu naʻe lelei, pea mālohi ke ʻalu atu ke tau, pea maheni ai ʻi he ala ki he tao mo e pā.
6 Daartoe huurde hij uit Israel honderd duizend kloeke helden, voor honderd talenten zilvers.
Pea naʻa ne totongi ʻae kau tangata ʻe tokotaha kilu mei ʻIsileli ʻaki ʻae taleniti siliva ʻe teau, ko e kau mālohi mo toʻa.
7 Maar er kwam een man Gods tot hem, zeggende: O, koning! laat het heir van Israel met u niet gaan; want de HEERE is niet met Israel, met alle kinderen van Efraim.
Ka naʻe haʻu kiate ia ha tangata ʻae ʻOtua, ʻo ne pehē, “ʻE tuʻi, ʻoua naʻa tuku ke ʻalu mo koe ʻae kautau ʻa ʻIsileli: he ʻoku ʻikai kau mo ʻIsileli ʻa Sihova, ko e fānau kotoa pē ʻa ʻIfalemi.
8 Maar zo gij gaat, doe het, wees sterk ten strijde; God zal u doen vallen voor den vijand; want in God is kracht, om te helpen en om te doen vallen.
Pea kapau te ke ʻalu koe, fai pe, ke ke mālohi koe ki he tau: ʻe fakahinga koe ʻe he ʻOtua ʻi he ʻao ʻoe fili: he ʻoku ʻi he ʻOtua ʻae mālohi ke tokoni, pea ke lī ki lalo.”
9 En Amazia zeide tot den man Gods: Maar wat zal men doen met de honderd talenten, die ik aan de benden van Israel gegeven heb? En de man Gods zeide: De HEERE heeft meer dan dit, om u te geven.
Pea naʻe pehē ʻe ʻAmasia ki he tangata ʻae ʻOtua, “Ka ko e hā te mau fai koeʻuhi ko e taleniti ʻe teau ʻaia kuo u tuku ki he tau ʻa ʻIsileli?” Pea naʻe pehēange ʻe he tangata ʻae ʻOtua kiate ia, “ʻOku faʻa fai ʻe Sihova ke foaki kiate koe ʻae meʻa lahi hake ʻaupito ʻi he meʻa ni.”
10 Toen scheidde Amazia die af, te weten de benden, die uit Efraim tot hem gekomen waren, dat zij naar hun plaats gingen; daarom ontstak hun toorn zeer tegen Juda, en zij keerden weder tot hun plaats in hittigheid des toorns.
Pea naʻe toki vaeua ʻakinautolu ʻe ʻAmasia, ʻae tau naʻe haʻu kiate ia mei ʻIfalemi, ke nau toe ʻalu ki honau fonua: ko ia naʻe tupu ʻo lahi ai ʻenau ʻita ki Siuta, pea naʻa nau toe ʻalu ki honau ʻapi ʻi he ʻita lahi.
11 Amazia nu sterkte zich, en leidde zijn volk uit, en toog in het Zoutdal, en sloeg van de kinderen van Seir tien duizend.
Pea naʻe fakamālohi ʻe ʻAmasia ia, pea taki atu ʻe ia hono kakai ki he toafa māsima, ʻo ne taaʻi ʻi he fānau ʻa Seia ʻae toko mano.
12 Daartoe vingen de kinderen van Juda tien duizend levend, en brachten ze op de hoogte der steenrots, en stieten hen van de spits der steenrots af, dat zij allen barstten.
Pea ko e toko mano ʻe taha naʻe moʻui naʻe puke ʻe he fānau ʻa Siuta ʻo ʻave fakapōpula, pea naʻe ʻohake ʻakinautolu ki he tumutumu ʻoe makatuʻu, ʻo lī ʻakinautolu mei he tumutumu ʻoe maka ki lalo, ko ia naʻe lailai ai ʻakinautolu kotoa pē.
13 Maar de mannen der benden, die Amazia had doen wederkeren, dat zij met hem in den strijd niet zouden trekken, die deden een inval in de steden van Juda, van Samaria af tot Beth-horon toe, en sloegen van hen drie duizend, en roofden veel roofs.
Ka ko e kau tangata tau ʻoe tau naʻe fekau ʻe ʻAmasia ke nau foki, ke ʻoua naʻa nau ʻalu mo ia ki he tau, naʻa nau teʻia ʻae ngaahi kolo ʻo Siuta, mei Samēlia ʻo aʻu atu ki Pete-Holoni, pea naʻe teʻia ʻae toko tolu afe ʻokinautolu, ʻo [nau ]fetuku ʻae vete lahi.
14 Het geschiedde nu, nadat Amazia van het slaan der Edomieten gekomen was, en dat hij de goden der kinderen van Seir medegebracht had, dat hij die zich tot goden stelde, en zich voor dezelve neder boog en dien rookte.
Pea naʻe hoko ʻo pehē, hili ʻae liu mai ʻa ʻAmasia mei he tāmateʻi ʻae kakai ʻItomi, naʻa ne ʻomi ʻae ngaahi ʻotua ʻoe fānau ʻa Seia: pea ne fokotuʻu ʻakinautolu ke ne ʻotua aki, pea punou ia kiate kinautolu, ʻo ne tutu ʻae meʻa nanamu kiate kinautolu.
15 Toen ontstak de toorn des HEEREN tegen Amazia; en Hij zond tot hem een profeet, die zeide tot hem: Waarom hebt gij de goden van dat volk gezocht, die hun volk niet gered hebben uit uw hand?
Ko ia naʻe tupu ai ʻae houhau ʻa Sihova kia ʻAmasia, pea naʻa ne fekau ʻae palōfita kiate ia, ʻaia naʻe pehē kiate ia, “Ko e hā kuo ke kumi ai ki he ngaahi ʻotua ʻoe kakai, ʻaia naʻe ʻikai te nau mafai ke fakamoʻui honau kakai ʻonautolu mei ho nima?”
16 En het geschiedde, als hij tot hem sprak, dat hij hem zeide: Heeft men u tot des konings raadgever gesteld? Houd gij op; waarom zouden zij u slaan? Toen hield de profeet op, en zeide: Ik merk, dat God besloten heeft u te verderven, dewijl gij dit gedaan, en naar mijn raad niet gehoord hebt.
Pea ʻiloange lolotonga ʻa ʻene kei lea kiate ia, naʻe pehē ʻe he tuʻi kiate ia, “He kuo fakakau koe ki he kau fakakaukau ʻae tuʻi?” “Tuku muʻa: he koeʻumaʻā ʻae taaʻi koe?” Pea naʻe tuku ai ʻae palōfita, ʻo ne pehē, “ʻOku ou ʻilo kuo tuʻutuʻuni ʻe he ʻOtua ke taaʻi koe, ko e meʻa ʻi hoʻo fai ʻae meʻa ni, pea naʻe ʻikai te ke tokanga ki heʻeku akonaki.”
17 En Amazia, de koning van Juda, werd te rade, dat hij zond tot Joas, den zoon van Joahaz, den zoon van Jehu, den koning van Israel, om te zeggen: Kom, laat ons elkanders aangezicht zien.
Pea naʻe toki kumi ʻae fakakaukau ʻe ʻAmasia ko e tuʻi ʻo Siuta, pea ne fekau atu kia Soasi, ko e foha ʻo Sihoaasi, ko e foha ʻo Sehu ko e tuʻi ʻo ʻIsileli, ʻo pehē, “Haʻu ke tā fesiofaki pe ʻakitaua.”
18 Maar Joas, de koning van Israel, zond tot Amazia, den koning van Juda, om te zeggen: De distel, die op den Libanon is, zond tot den ceder, die op den Libanon is, om te zeggen: Geef uw dochter mijn zoon ter vrouw; maar het gedierte des velds, dat op den Libanon is, ging voorbij, en vertrad de distel.
Pea naʻe fekau ʻe Soasi ko e tuʻi ʻo ʻIsileli kia ʻAmasia ko e tuʻi ʻo Siuta, ʻo pehē, “Ko e talatalaʻāmoa naʻe ʻi Lepanoni naʻe fekau ki he sita naʻe ʻi Lepanoni, ʻo pehē, ‘Foaki mai ho ʻofefine ki hoku foha ke na fakamaʻu:’ pea naʻe ʻalu ai ʻae manu kai vao naʻe ʻi Lepanoni, pea malaki hifo ʻae talatalaʻāmoa.
19 Gij zegt: Zie, gij hebt de Edomieten geslagen; daarom heeft uw hart u verheven, om te roemen; nu, blijf in uw huis; waarom zoudt gij u in het kwaad mengen, dat gij vallen zoudt; gij en Juda met u?
‌ʻOku ke lau, Vakai, kuo ke teʻia ʻae kakai ʻItomi: pea kuo fakahikihiki koe ʻe ho loto ke vikiviki: ka ke nofo koe eni ki ʻapi: koeʻumaʻā hoʻo kau ke ke kovi ai, ke ke hinga ai, ʻio, ʻa koe, mo Siuta foki mo koe?”
20 Doch Amazia hoorde niet, want het was van God, opdat Hij hen in hun hand gave, overmits zij de goden der Edomieten gezocht hadden.
Ka naʻe ʻikai tokanga ʻe ʻAmasia ki ai he naʻe mei he ʻOtua ia, koeʻuhi ke ne tukuange ia ki he nima [ʻo honau ngaahi fili], ko e meʻa ʻi heʻenau kumi ki he ngaahi ʻotua ʻo ʻItomi.
21 Zo toog Joas, de koning van Israel, op, en hij en Amazia, de koning van Juda, zagen elkanders aangezichten te Beth-Semes, dat in Juda is.
Ko ia naʻe ʻalu hake ai ʻa Soasi ko e tuʻi ʻo ʻIsileli: pea na fesiofaki ʻakinaua, ʻio, ʻaia mo ʻAmasia ko e tuʻi ʻo Siuta, ʻi Pete-Semesi, ʻaia ʻoku kau ki Siuta.
22 En Juda werd geslagen voor het aangezicht van Israel; en zij vloden een iegelijk in zijn tenten.
Pea naʻe fakatuʻutāmaki ʻa Siuta ʻi he ʻao ʻo ʻIsileli, pea naʻa nau hola taki taha ʻae tangata ki hono fale fehikitaki.
23 En Joas, de koning van Israel, greep Amazia, den koning van Juda, den zoon van Joas, den zoon van Joahaz, te Beth-Semes; en hij bracht hem te Jeruzalem, en hij brak aan den muur van Jeruzalem, van de poort van Efraim tot aan de Hoekpoort, vierhonderd ellen.
Pea naʻe puke ʻe Soasi ko e tuʻi ʻo ʻIsileli ʻa ʻAmasia ko e tuʻi ʻo Siuta, ko e foha ʻo Soasi, ko e foha ʻo Sihoaasi, ʻi Pete-Semesi, ʻo ne ʻomi ia ki Selūsalema, pea naʻa ne holoki hifo ʻae ʻā maka ʻo Selūsalema mei he matapā ʻo ʻIfalemi ki he matapā ʻi he tuliki ʻā, ko e hanga ʻe valungeau.
24 Daartoe nam hij al het goud, en het zilver, en al de vaten, die in het huis Gods gevonden werden, bij Obed-Edom, en de schatten van het huis des konings, mitsgaders gijzelaars, en hij keerde weder naar Samaria.
Pea naʻa ne ʻave ʻae koula kotoa pē mo e siliva, mo e ngaahi ipu kotoa pē naʻe ʻilo ʻi he fale ʻoe ʻOtua ia ʻOpeti-ʻItomi, pea mo e ngaahi koloa ʻi he fale ʻoe tuʻi, mo e kau fakamoʻoni foki, pea tafoki ia ʻo ʻalu ki Samēlia.
25 Amazia nu, de zoon van Joas, de koning van Juda, leefde na den dood van Joas, den zoon van Joahaz, den koning van Israel, vijftien jaren.
Pea naʻe moʻui ʻa ʻAmasia ko e foha ʻo Soasi ko e tuʻi ʻo Siuta hili ʻae pekia ʻa Soasi ko e foha ʻo Sihoaasi ko e tuʻi ʻo ʻIsileli ʻi he taʻu ʻe hongofulu ma nima.
26 Het overige nu der geschiedenissen van Amazia, de eerste en de laatste, ziet, zijn die niet geschreven in het boek der koningen van Juda en Israel?
Pea ko hono toe ʻoe ngāue ʻa ʻAmasia, ko e ʻuluaki mo e ki mui, vakai, ʻikai kuo tohi ia ʻi he tohi ʻoe ngaahi tuʻi ʻo Siuta mo ʻIsileli?
27 Van den tijd nu af, dat Amazia afgeweken was van achter den HEERE, zo maakten zij in Jeruzalem een verbintenis tegen hem; doch hij vluchtte naar Lachis. Toen zonden zij hem na tot Lachis, en doodden hem aldaar.
Pea hili ʻae kuonga naʻe tafoki ai ʻa ʻAmasia mei he muimui ʻia Sihova naʻa nau teu lapa kiate ia ʻi Selūsalema: pea naʻe hola ia ki Lakisi: ka naʻa nau fekau ʻo tuli ia ki Lakisi, pea naʻe tāmateʻi ia ʻi ai.
28 En zij brachten hem op paarden, en begroeven hem bij zijn vaderen in de stad van Juda.
Pea naʻa nau fakaheka ia ki he fanga hoosi, pea nau tanu ia mo ʻene ngaahi tamai ʻi he kolo ʻo Siuta.

< 2 Kronieken 25 >