Psalmi 89
1 Poučna pjesma. Ezrahijca Etana. O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka, kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.
Ukovita pesem Etana Ezrajičana. Milosti Gospodove bodem prepeval vekomaj; od roda do roda bodem oznanjal z usti svojimi zvestobo tvojo.
2 Ti reče: “Zavijeke je sazdana ljubav moja!” U nebu utemelji vjernost svoju:
Ker preverjen sem, da se bode vekomaj slavila milost tvoja; v samih nebesih bodeš utrdil zvestobo svojo, s katero si rekel:
3 “Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome:
Sklenil sem zavezo z izvoljenim svojim, prisegel sem Davidu, svojemu hlapcu.
4 tvoje potomstvo održat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.”
Da bodem na vekomaj utrdil seme tvoje in stavil prestol tvoj od roda do roda.
5 Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih.
Zatorej slavé nebesa čudovito delo tvoje, Gospod; in zvestobo tvojo v zboru svetnikov.
6 TÓa tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim?
Kdo namreč naj se enako čisla v gornjem oblaku Gospodu; primerja se Gospodu med sinovi mogočnih?
7 Bog je strahovit u zboru svetih, velik i strašan svima oko sebe.
Bog mogočni je strašán v zboru svetnikov, in čestit nad vse, kar ga obdaja.
8 Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje.
O Gospod, Bog vojnih krdél, kdo je tebi enako mogočen, Gospod? Ker zvestoba tvoja te ogrinja!
9 Ti zapovijedaš bučnome moru, obuzdavaš silu valova njegovih;
Ti gospoduješ nad morja ponosom; ko se spenjajo valovi njegovi, ti jih krotiš.
10 ti sasječe Rahaba i zgazi, snažnom mišicom rasu dušmane svoje.
Ti si zdrobil, kakor prebodenega, Egipčana; z roko svoje moči si razkropil sovražnike svoje.
11 Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;
Tvoja so nebesa in tvoja zemlja; vesoljni svet in česar je poln ustanovil si tí.
12 sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.
Sever in jug, katera si ti ustvaril, Tabor in Hermon prepevajo o imenu tvojem.
13 Tvoja je mišica snažna, ruka čvrsta, desnica dignuta.
Ti imaš roko z močjo; krepka je tvoja roka, vzvišena desnica tvoja.
14 Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina koračaju pred tobom.
Pravica in sodba sta za prebivališče tvojemu prestolu; milost in zvestoba hodita pred tvojim obličjem.
15 Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve,
Blagor ljudstvu, katero pozna trombe glas, hodi v svetlobi obličja tvojega, Gospod!
16 u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi.
V imenu tvojem radujejo se ves dan, in dvigujejo se v pravici tvoji.
17 Jer ti si ures moći njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša.
Ker slava si njih móči, in po blagovoljnosti tvoji dviguje se naš rog.
18 Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš.
Gospod namreč je naš ščit in svetnika Izraelovega, našega kralja.
19 Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: “Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh;
Tedaj si v prikazni nagovoril njega, kateremu milost deliš, ter mu rekel: "Pomoč sem napravil zoper močnega, povzdignil izvoljenega iz ljudstva.
20 nađoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah,
Našel sem Davida, svojega hlapca; pomazilil sem ga sè svetim oljem svojim.
21 da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi.
Z njim bodi stanovitna roka moja, in dlan moja naj ga krepča.
22 Neće ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja.
Ne bode ga stiskal sovražnik, in krivici udani ga ne ne bode žalil.
23 Razbit ću pred njim protivnike njegove, pogubit ću mrzitelje njegove.
Temuč starem izpred njegovega obličja neprijatelje njegove, in sovražnike udarim.
24 Vjernost moja i dobrota bit će s njime i u mome imenu rast će mu snaga.
Tako mu bode pomagala zvestoba moja in milost moja, da se bode v mojem imenu povzdignil rog njegov.
25 Pružit ću njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu.
Ker nad morje položim roko njegovo, in nad reke njegovo desnico.
26 On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.'
On me bode klical: Ti oče moj; Bog moj mogočni in skala blaginje moje!
27 A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta.
In jaz ga postavim za prvorojenca, povišanega nad zemeljske kralje.
28 Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran.
Vekomaj mu ohranim milost svojo, in zaveza moja mu bode zvesta.
29 Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski.
In vekomaj postavim seme njegovo in prestol njegov kakor so dnevi nebeški.
30 Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim,
Ako zapusté sinovi njegovi zakon moj, ne bodo hodili v sodbah mojih,
31 ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih;
Ako oskrunijo postave moje, in se ne držé zapovedi mojih:
32 šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu,
Obiskal bodem sè šibo njih pregreho; z udarci njih krivico.
33 ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje.
Milosti pa svoje mu ne odtegnem, in lagal ne bodem zoper zvestobo svojo.
34 Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga.
Oskrunil ne bodem zaveze svoje, ne izpremenil ust svojih besede.
35 Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću:
Enkrat sem prisegel pri svetosti svoji, Davidu ne bodem lagal:
36 potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,
Da bode večno seme njegovo, in prestol njegov kakor solnce pred mano.
37 ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu.”
Kakor luna bode stanoviten vekomaj, in kakor priče zveste na gornjem oblaku."
38 A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga.
Ti pa si zavrgel in zaničeval; razsrdil si se proti maziljencu svojemu.
39 Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi.
Zaničeval si hlapca svojega zavezo, oskrunil in vrgel na tla venčanje njegovo.
40 Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci.
Podrl si vse ograje njegove; trdnjave njegove si izpostavil razdrobljenju.
41 Pljačkaju ga svi što naiđu, na ruglo je susjedima svojim.
Plenili so ga vsi popotniki, v zasramovanje je sosedom svojim.
42 Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove.
Povzdignil si sovražnikov njegovih desnico, razveselil vse neprijatelje njegove.
43 Otupi oštricu mača njegova, u boju mu ne pomože.
Skrhal si tudi meča njegovega ostrino, in utrdil ga nisi v vojski.
44 Njegovu sjaju kraj učini, njegovo prijestolje na zemlju obori.
Storil si, da mine bleščoba njegova, in prestol njegov si pahnil na tla.
45 Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.
Okrajšal si dnî mladosti njegove; pokril si ga sè sramoto.
46 TÓa dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti?
Doklej, Gospod? bodeš li se skrival vekomaj? gorela bode kakor ogenj jeza tvoja?
47 Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio!
Spomni se mene, kako sem kratkih dni, kaj bi bil zastonj ustvaril vse otroke človeške?
Kateri mož bi živel tako, da ne izkusi smrti, reši se sam groba? (Sheol h7585)
49 Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
Kje so milosti one nekdanje, Gospod, katere si bil prisegel Davidu po zvestobi svoji?
50 Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana
Spomni se, Gospod, sramote hlapcev svojih, da nosim v naročji svojem zasramovanje vseh ljudstev največjih,
51 s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.
S katerim so sramotili sovražniki tvoji, Gospod, s katerim so sramotili maziljenca tvojega stopinje.
52 Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen!
Slava Gospodu vekomaj, zgódi se, še enkrat, zgódi se!
