Psalmi 57
1 Zborovođi. Po napjevu “Ne pogubi!” Davidov. Miktam. Kad je ispred Šaula pobjegao u pećinu. Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni jer mi se duša utječe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine.
Smiluj se na me, Bože, smiluj se na me; jer se u tebe uzda duša moja, i pod sjen krila tvojih sklanjam se dok ne proðu nevolje.
2 Vapijem Bogu višnjemu, Bogu koji mi čini dobro.
Prizivam Boga višnjega, Boga, koji mi dobro èini;
3 Nek' pošalje s nebesa i spasi me, nek' postidi one što me progone: neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!
Da pošlje s neba i saèuva me, da posrami onoga koji traži da me proždre; da pošlje Bog milost svoju i istinu svoju.
4 Ležim usred lavova koji proždiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im mač je naoštren.
Duša je moja meðu lavovima, ležim meðu onima koji dišu plamenom. Zubi su sinova ljudskih koplja i strijele, i njihov jezik maè oštar.
5 Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!
Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja!
6 Mrežu namjestiše stopama mojim, stisnuše dušu moju; iskopaše preda mnom jamu: sami nek' u nju padnu!
Metnuše zamku nogama mojima, i stegoše dušu moju, iskopaše preda mnom jamu, i sami padoše u nju.
7 Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje; pjevat ću i svirati.
Utvrdilo se srce moje, Bože, utvrdilo se srce moje; pjevaæu te i slaviæu.
8 Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju.
Probudi se, slavo moja, probudi se, psaltire i gusle; ustaæu rano.
9 Hvalit ću te, Gospode, među narodima, među pucima pjevat ću tebi:
Hvaliæu Gospoda po narodima, pjevaæu ti po plemenima.
10 jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.
Jer je velika do nebesa milost tvoja, i istina tvoja do oblaka.
11 Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!
Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja!
