< Psalmi 44 >

1 Zborovođi. Sinova Korahovih. Poučna pjesma. Bože, ušima svojim slušasmo, očevi nam pripovijedahu naši, o djelu koje si izveo u danima njihovim - u danima davnim.
Al la ĥorestro. Instruo de la Koraĥidoj. Ho Dio, per niaj oreloj ni aŭdis, niaj patroj rakontis al ni, Kion Vi faris en iliaj tagoj, en tempo antikva.
2 Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenio narode, a njih raširio.
Vi per Via mano forpelis popolojn, kaj ilin Vi enloĝigis; Popolojn Vi pereigis, kaj ilin Vi vastigis.
3 Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše niti im mišica njihova donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica i lice tvoje milosno jer si ih ljubio.
Ĉar ne per sia glavo ili akiris la teron, Kaj ne ilia brako helpis ilin; Sed nur Via dekstra mano kaj Via brako kaj la lumo de Via vizaĝo, Ĉar Vi ilin favoris.
4 Ti, o moj Kralju i Bože moj, ti si dao pobjede Jakovu.
Vi estas mia Reĝo, ho Dio; Disponu helpon al Jakob.
5 Po tebi dušmane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo one koji se na nas digoše.
Per Vi ni disbatos niajn malamikojn; Per Via nomo ni piedpremos niajn kontraŭbatalantojn.
6 U svoj se luk nisam pouzdavao, nit' me mač moj spasavao.
Ĉar ne mian pafarkon mi fidas, Mia glavo min ne helpos.
7 Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, ti si postidio one koji nas mrze.
Sed Vi helpas nin kontraŭ niaj malamikoj, Kaj niajn malamantojn Vi kovras per honto.
8 Dičili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda.
Dion ni gloros ĉiutage, Kaj Vian nomon ni dankos eterne. (Sela)
9 A sad si nas odbacio i posramio nas i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
Tamen Vi nin forlasis kaj hontigis, Kaj Vi ne eliras kun nia militistaro.
10 Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, i opljačkaše nas mrzitelji naši.
Vi devigas nin forkuri de nia malamiko, Ke niaj malamantoj nin prirabu;
11 Dao si nas k'o ovce na klanje i rasuo nas među neznabošce.
Vi fordonas nin por formanĝo, kiel ŝafojn, Kaj inter la popolojn Vi disĵetis nin;
12 U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom.
Vi vendis Vian popolon por nenio, Kaj prenis por ili nenian prezon;
13 Učinio si nas ruglom susjedima našim, na podsmijeh i igračku onima oko nas.
Vi faris nin malestimataĵo por niaj najbaroj, Mokataĵo kaj insultataĵo por niaj ĉirkaŭantoj;
14 Na porugu smo neznabošcima, narodi kimaju glavom nad nama.
Vi faris nin instrua ekzemplo por la popoloj, Ke la nacioj balancas pri ni la kapon.
15 Svagda mi je sramota moja pred očima i stid mi lice pokriva
Ĉiutage mia malhonoro estas antaŭ mi, Kaj honto kovras mian vizaĝon,
16 zbog pogrdne graje podrugljivaca, zbog osvetljiva dušmanina.
Pro la voĉo de mokanto kaj insultanto, Antaŭ la vizaĝo de malamiko kaj venĝanto.
17 Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza tvoga,
Ĉio tio trafis nin, sed ni Vin ne forgesis, Kaj ni ne perfidiĝis al Via interligo.
18 niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvoje skrenula staze,
Ne retiriĝis nia koro, Kaj niaj paŝoj ne deflankiĝis de Via vojo.
19 kad si nas smrvio u boravištu šakalskom i smrtnim nas zavio mrakom.
Kiam Vi batis nin sur loko de ŝakaloj Kaj kovris nin per ombro de morto,
20 Da smo i zaboravili ime Boga našega, da smo ruke k tuđem bogu podigli:
Tiam se ni forgesus la nomon de nia Dio Kaj ni etendus niajn manojn al fremda dio:
21 zar Bog toga ne bi saznao? TÓa on poznaje tajne srdaca!
Ĉu Dio tion ne trovus? Li ja scias la sekretojn de la koro.
22 Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im k'o ovce za klanje.
Pro Vi ni ja estas mortigataj ĉiutage; Oni rigardas nin kiel ŝafojn por buĉo.
23 Preni se! Što spavaš, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
Leviĝu, kial Vi dormas, mia Sinjoro? Vekiĝu, ne forpuŝu por ĉiam.
24 Zašto lice svoje sakrivaš, zaboravljaš bijedu i nevolju našu?
Kial Vi kaŝas Vian vizaĝon, Forgesas nian mizeron kaj nian suferon?
25 Jer duša nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio.
Nia animo estas ja ĵetita en la polvon; Nia korpo kliniĝis al la tero.
26 Ustani, u pomoć nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje!
Leviĝu; helpu kaj savu nin pro Via boneco.

< Psalmi 44 >