Psalmi 146

1 Aleluja! Hvali, dušo moja, Jahvu!

Aleluja! Hvali, duša moja, Gospoda.

2 Hvalit ću Jahvu sveg života svojeg. Dok me bude, Bogu svom ću pjevati.

Hvalil bodem Gospoda v življenji svojem; prepeval bodem Bogu svojemu, dokler bodem.

3 Ne uzdajte se u knezove, u čovjeka od kog nema spasenja!

Ne imejte zaupanja v prvake, v sina človeškega, pri katerem ni blaginje.

4 Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća i propadaju sve misli njegove.

Duh njegov izide, povrne se v zemljo svojo; isti dan minejo misli njegove.

5 Blago onom kome je pomoćnik Bog Jakovljev, kome je ufanje u Jahvi, Bogu njegovu,

Blagor, komur je na pomoč Bog mogočni Jakobov; katerega nada je v Gospodu, njegovem Bogu,

6 koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima; koji ostaje vjeran dovijeka,

Kateri je naredil nebesa in zemljo, morje in kar je v njiju, kateri hrani zvestobo vekomaj.

7 potlačenima vraća pravicu, a gladnima kruh daje. Jahve oslobađa sužnje,

Kateri dela pravico zatiranim, hrane daje lačnim, Gospod oprašča jetnike.

8 Jahve slijepcima oči otvara. Jahve uspravlja prignute, Jahve ljubi pravedne.

Gospod odpira očí slepim, Gospod vzdiguje potrte, Gospod ljubi pravične.

9 Jahve štiti tuđince, sirote i udovice podupire, a grešnicima mrsi putove.

Gospod brani tujce, siroto in vdovo podpira; pot pa hudobnih razdira.

10 Jahve će kraljevati dovijeka, tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena. Aleluja!

Vladal bode Gospod vekomaj; Bog tvoj, o Sijon, od roda do roda. Aleluja!