< Mudre Izreke 14 >

1 Ženska mudrost sagradi kuću, a ludost je rukama razgrađuje.
Saĝa virino konstruas sian domon; Sed malsaĝa detruas ĝin per siaj manoj.
2 Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga.
Kiu iras la ĝustan vojon, tiu timas la Eternulon; Sed kiu iras vojon malĝustan, tiu Lin malestimas.
3 U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne.
En la buŝo de malsaĝulo estas vergo por lia malhumileco; Sed la buŝo de saĝuloj ilin gardas.
4 Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove.
Se ne ekzistas bovoj, la grenejoj estas malplenaj; Sed multe da profito estas de la forto de bovoj.
5 Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž.
Verama atestanto ne mensogas; Sed atestanto falsama elspiras mensogojn.
6 Podsmjevač traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja.
Mokanto serĉas saĝecon kaj ĝin ne trovas; Sed por saĝulo la sciado estas facila.
7 Idi od čovjeka bezumna jer nećeš upoznati usne što zbore znanje.
Foriru de homo malsaĝa; Ĉar vi ne aŭdos parolon de saĝo.
8 Mudrost je pametna čovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je.
La saĝeco de saĝulo estas komprenado de sia vojo; Kaj la malsaĝeco de malsaĝuloj estas trompiĝado.
9 Luđacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima.
Malsaĝuloj ŝercas pri siaj kulpoj; Sed inter virtuloj ekzistas reciproka favoro.
10 Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi.
Koro scias sian propran malĝojon; Kaj en ĝia ĝojo ne partoprenas fremdulo.
11 Dom opakih propast će, a šator će pravednika procvasti.
Domo de malvirtuloj estos ekstermita; Sed dometo de virtuloj floros.
12 Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.
Iufoje vojo ŝajnas ĝusta al homo, Kaj tamen ĝia fino kondukas al la morto.
13 I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga.
Ankaŭ dum ridado povas dolori la koro; Kaj la fino de ĝojo estas malĝojo.
14 Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar čovjek svojim radom.
Laŭ siaj agoj manĝos homo malbonkora; Kaj homo bona satiĝos per siaj faroj.
15 Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj.
Naivulo kredas ĉiun vorton; Sed saĝulo estas atenta pri sia vojo.
16 Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je.
Saĝulo timas, kaj forkliniĝas de malbono; Sed malsaĝulo estas incitiĝema kaj memfidema.
17 Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi.
Malpacienculo faras malsaĝaĵojn; Kaj malbonintenculo estas malamata.
18 Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenčava znanje.
Naivuloj akiras malsaĝecon; Sed saĝuloj estas kronataj de klereco.
19 Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim.
Malbonuloj humiliĝos antaŭ bonuloj; Kaj malvirtuloj estos antaŭ la pordego de virtulo.
20 I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja.
Malriĉulo estas malamata eĉ de sia proksimulo; Sed riĉulo havas multe da amikoj.
21 Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima.
Kiu malŝatas sian proksimulon, tiu estas pekulo; Sed kiu kompatas malriĉulojn, tiu estas feliĉa.
22 Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro?
Ĉu ne eraras malbonintenculoj? Sed favorkoreco kaj vero estas ĉe tiuj, kiuj havas bonajn intencojn.
23 U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo.
De ĉiu laboro estos profito; Sed de babilado venas nur senhaveco.
24 Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost.
Propra riĉeco estas krono por la saĝuloj; Sed la malsaĝeco de la malsaĝuloj restas malsaĝeco.
25 Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica.
Verparola atestanto savas animojn; Sed malverparola elspiras trompon.
26 U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočište.
En la timo antaŭ la Eternulo estas forta fortikaĵo; Kaj Li estos rifuĝejo por Siaj infanoj.
27 Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti.
La timo antaŭ la Eternulo estas fonto de vivo, Por evitigi la retojn de la morto.
28 Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada.
Grandeco de popolo estas gloro por reĝo; Kaj manko de popolo pereigas la reganton.
29 Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost.
Pacienculo havas multe da saĝo; Sed malpacienculo elmontras malsaĝecon.
30 Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima.
Trankvila koro estas vivo por la korpo; Sed envio estas puso por la ostoj.
31 Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu.
Kiu premas malriĉulon, tiu ofendas lian Kreinton; Kaj kiu Lin honoras, tiu kompatas malriĉulon.
32 Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište.
Pro sia malboneco malvirtulo estos forpuŝita; Sed virtulo eĉ mortante havas esperon.
33 U razumnu srcu mudrost počiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže.
En la koro de saĝulo ripozas saĝo; Kaj kio estas en malsaĝuloj, tio elmontriĝas.
34 Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.
Virto altigas popolon; Sed peko pereigas gentojn.
35 Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.
Favoron de la reĝo havas sklavo saĝa; Sed kontraŭ malbonkonduta li koleras.

< Mudre Izreke 14 >