Tužaljke 5

1 Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu!

Opomeni se, Gospode, što nas zadesi; pogledaj i vidi sramotu našu.

2 Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tuđincima.

Našljedstvo naše privali se tuðincima, domovi naši inostrancima.

3 Siročad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice.

Postasmo sirote, bez oca, matere naše kao udovice.

4 Vodu što pijemo plaćamo novcem, i za drvo valja nam platiti.

Svoju vodu pijemo za novce, svoja drva kupujemo.

5 Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.

Na vratu nam je jaram, i gone nas; umoreni nemamo odmora.

6 Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.

Pružamo ruku k Misircima i Asircima, da se nasitimo hljeba.

7 Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove.

Oci naši zgriješiše, i nema ih, a mi nosimo bezakonja njihova.

8 Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.

Robovi nam gospodare, nema nikoga da izbavi iz ruku njihovijeh.

9 Kruh svoj donosimo izlažući život maču u pustinji.

Sa strahom za život svoj od maèa u pustinji donosimo sebi hljeb.

10 Koža nam gori kao peć užarena, ognjicom od plamena gladi.

Koža nam pocrnje kao peæ od ljute gladi.

11 Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim.

Sramote žene na Sionu i djevojke po gradovima Judinijem.

12 Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staračka nisu poštivali.

Knezove vješaju svojim rukama, ne poštuju lica staraèkoga.

13 Mladići su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva.

Mladiæe uzimaju pod žrvnje, i djeca padaju pod drvima.

14 Starci su ostavili vrata, mladići više ne sviraju na lirama.

Staraca nema više na vratima, ni mladiæa na pjevanju.

15 Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje.

Nesta radosti srcu našemu, igra naša pretvori se u žalost.

16 Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo!

Pade vijenac s glave naše; teško nama, što zgriješismo!

17 Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oči se zastiru:

Stoga je srce naše žalosno, stoga oèi naše potamnješe,

18 zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali.

Sa gore Siona, što opustje, i lisice idu po njoj.

19 Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena.

Ti, Gospode, ostaješ dovijeka, prijesto tvoj od koljena do koljena.

20 Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane?

Zašto hoæeš da nas zaboraviš dovijeka, da nas ostaviš zadugo?

21 Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane naše kao što nekoć bijahu.

Obrati nas, Gospode, k sebi, i obratiæemo se; ponovi dane naše kako bijahu prije.

22 Il' nas hoćeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?

Jer eda li æeš nas sasvijem odbaciti i gnjeviti se na nas veoma?