< Job 9 >

1 Job progovori i reče:
Alors Job prit la parole et dit:
2 “Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?
Je sais bien qu'il en est ainsi: comment l'homme serait-il juste vis-à-vis de Dieu?
3 Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.
S'il voulait contester avec lui, sur mille choses il ne pourrait répondre à une seule.
4 Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?
Dieu est sage en son cœur, et puissant en force: qui lui a résisté, et est demeuré en paix?
5 On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće.
Il transporte les montagnes, sans qu'elles le sachent, il les renverse dans sa colère;
6 Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.
il secoue la terre sur sa base, et ses colonnes sont ébranlées.
7 Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati.
Il commande au soleil, et le soleil ne se lève pas; il met un sceau sur les étoiles.
8 Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.
Seul, il étend les cieux, il marche sur les hauteurs de la mer.
9 Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.
Il a créé la Grande Ourse, Orion, les Pléiades, et les régions du ciel austral.
10 Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit' ne mogu.
Il fait des merveilles qu'on ne peut sonder, des prodiges qu'on ne saurait compter.
11 Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.
Voici qu'il passe près de moi, et je ne le vois pas; il s'éloigne, sans que je l'aperçoive.
12 Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?'
S'il ravit une proie, qui s'y opposera, qui lui dira: « Que fais-tu? »
13 Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.
Dieu! Rien ne fléchit sa colère; devant lui s'inclinent les légions d'orgueil.
14 Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?
Et moi je songerais à lui répondre, à choisir mes paroles pour discuter avec lui!
15 I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.
Aurais-je pour moi la justice, je ne répondrais pas; j'implorerais la clémence de mon juge.
16 A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.
Même s'il se rendait à mon appel, je ne croirais pas qu'il eût écouté ma voix:
17 Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.
lui qui me brise comme dans un tourbillon, et multiplie mes blessures sans motif;
18 Ni časa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja!
qui ne me laisse point respirer, et me rassasie d'amertume.
19 Ako je na snagu - tÓa on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud?
S'agit-il de force, voici qu'il est fort, s'agit-il de droit, il dit: « Qui m'assigne? »
20 Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.
Serais-je irréprochable, ma bouche même me condamnerait; serais-je innocent, elle me déclarerait pervers.
21 A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!
Innocent! Je le suis; je ne tiens pas à l'existence, et la vie m'est à charge.
22 Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.
Il m'importe après tout; c'est pourquoi j'ai dit: « Il fait périr également le juste et l'impie. »
23 I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.
Si du moins le fléau tuait d'un seul coup! Hélas! il se rit des épreuves de l'innocent!
24 U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?
La terre est livrée aux mains du méchant, Dieu voile la face de ses juges: si ce n'est pas lui, qui est-ce donc?
25 Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.'
Mes jours sont plus rapides qu'un courrier, ils fuient sans avoir vu le bonheur;
26 K'o čamci od rogoza hitro promiču, k'o orao na plijen kada se zaleti.
ils passent comme la barque de jonc, comme l'aigle qui fond sur sa proie.
27 Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti,
Si je dis: « Je veux oublier ma plainte, quitter mon air triste, prendre un air joyeux, »
28 od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.
je tremble pour toutes mes douleurs, je sais que tu ne me tiendras pas pour innocent.
29 Ako li sam grešan, tÓa čemu onda da zalud mučim sebe.
Je serai jugé coupable: pourquoi prendre une peine inutile?
30 Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,
Quand je me laverais dans la neige, quand je purifierais mes mains avec le bor,
31 u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!
tu me plongerais dans la fange, et mes vêtements m'auraient en horreur.
32 Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.
Dieu n'est pas un homme comme moi, pour que je lui réponde, pour que nous comparaissions ensemble en justice.
33 Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,
Il n'y a pas entre nous d'arbitre qui pose sa main sur nous deux.
34 da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!
Qu'il retire sa verge de dessus moi, que ses terreurs cessent de m'épouvanter:
35 Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima!
alors je parlerai sans le craindre; autrement, je ne suis point à moi-même.

< Job 9 >