Job 41

1 Zar loviš Levijatana udicom? Zar ćeš mu jezik zažvalit' užetom?

An extrahere poteris Leviathan hamo, et fune ligabis linguam ejus?

2 Zar mu nozdrve trskom probost' možeš ili mu kukom probiti vilicu?

Numquid pones circulum in naribus ejus, aut armilla perforabis maxillam ejus?

3 Hoće li te on preklinjat' za milost, hoće li s tobom blago govoriti?

Numquid multiplicabit ad te preces, aut loquetur tibi mollia?

4 I zar će s tobom savez on sklopiti da sveg života tebi sluga bude?

Numquid feriet tecum pactum, et accipies eum servum sempiternum?

5 Hoćeš li se s njim k'o s pticom poigrat' i vezat' ga da kćeri razveseliš?

Numquid illudes ei quasi avi, aut ligabis eum ancillis tuis?

6 Hoće li se za nj cjenkati ribari, među sobom podijelit' ga trgovci?

Concident eum amici? divident illum negotiatores?

7 Možeš li kopljem njemu kožu izbost ili glavu mu probiti ostima?

Numquid implebis sagenas pelle ejus, et gurgustium piscium capite illius?

8 Podigni de ruku svoju na njega: za boj se spremi - bit će ti posljednji!

Pone super eum manum tuam: memento belli, nec ultra addas loqui.

9 Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov čovjek već pogiba.

Ecce spes ejus frustrabitur eum, et videntibus cunctis præcipitabitur.]

10 Junaka nema da njega razdraži, tko će mu se u lice suprotstavit'?

[Non quasi crudelis suscitabo eum: quis enim resistere potest vultui meo?

11 Tko se sukobi s njim i živ ostade? Pod nebesima tog čovjeka nema!

Quis ante dedit mihi, ut reddam ei? omnia quæ sub cælo sunt, mea sunt.

12 Prešutjet neću njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa.

Non parcam ei, et verbis potentibus, et ad deprecandum compositis.

13 Tko mu smije razodjenut' odjeću, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu oklop?

Quis revelabit faciem indumenti ejus? et in medium oris ejus quis intrabit?

14 Tko će mu ralje rastvorit' dvokrilne kad strah vlada oko zubi njegovih?

Portas vultus ejus quis aperiet? per gyrum dentium ejus formido.

15 Hrbat mu je od ljuskavih štitova, zapečaćenih pečatom kamenim.

Corpus illius quasi scuta fusilia, compactum squamis se prementibus.

16 Jedni uz druge tako se sljubiše da među njima dah ne bi prošao.

Una uni conjungitur, et ne spiraculum quidem incedit per eas.

17 Tako su čvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit' se ne mogu.

Una alteri adhærebit, et tenentes se nequaquam separabuntur.

18 Kad kihne, svjetlost iz njega zapršti, poput zorinih vjeđa oči su mu.

Sternutatio ejus splendor ignis, et oculi ejus ut palpebræ diluculi.

19 Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju.

De ore ejus lampades procedunt, sicut tædæ ignis accensæ.

20 Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla što kipi na vatri.

De naribus ejus procedit fumus, sicut ollæ succensæ atque ferventis.

21 Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suču.

Halitus ejus prunas ardere facit, et flamma de ore ejus egreditur.

22 U šiji leži sva snaga njegova, a ispred njega užas se prostire.

In collo ejus morabitur fortitudo, et faciem ejus præcedit egestas.

23 Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmiču pučini.

Membra carnium ejus cohærentia sibi: mittet contra eum fulmina, et ad locum alium non ferentur.

24 Poput pećine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno.

Cor ejus indurabitur tamquam lapis, et stringetur quasi malleatoris incus.

25 Pregibi tusta mesa srasli su mu, čvrsti su kao da su saliveni.

Cum sublatus fuerit, timebunt angeli, et territi purgabuntur.

26 Zgodi li ga mač, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i strijela.

Cum apprehenderit eum gladius, subsistere non poterit, neque hasta, neque thorax:

27 Poput slame je za njega željezo, mjed je k'o drvo iscrvotočeno.

reputabit enim quasi paleas ferrum, et quasi lignum putridum æs.

28 On ne uzmiče od strelice s luka, stijenje iz praćke na nj k'o pljeva pada.

Non fugabit eum vir sagittarius: in stipulam versi sunt ei lapides fundæ.

29 K'o slamčica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviždi nad njim.

Quasi stipulam æstimabit malleum, et deridebit vibrantem hastam.

30 Crepovlje oštro ima na trbuhu i blato njime ore k'o drljačom.

Sub ipso erunt radii solis, et sternet sibi aurum quasi lutum.

31 Pod njim vrtlog sav k'o lonac uskipi, uspjeni more k'o pomast u kotlu.

Fervescere faciet quasi ollam profundum mare, et ponet quasi cum unguenta bulliunt.

32 Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan prekriva.

Post eum lucebit semita: æstimabit abyssum quasi senescentem.

33 Ništa slično na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustrašiv.

Non est super terram potestas quæ comparetur ei, qui factus est ut nullum timeret.

34 I na najviše on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim.”

Omne sublime videt: ipse est rex super universos filios superbiæ.]