Job 27

1 Job nastavi svoju besjedu i reče:

I Jov nastavi besjedu svoju i reèe:

2 “Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča:

Tako da je živ Bog, koji je odbacio parbu moju, i svemoguæi, koji je ojadio dušu moju,

3 sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude,

Dok je duša moja u meni, i duh Božji u nozdrvama mojim,

4 usne moje neće izustiti zloću niti će laž kakva doći na moj jezik.

Neæe usne moje govoriti bezakonja, niti æe jezik moj izricati prijevare.

5 Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim.

Ne dao Bog da pristanem da imate pravo; dokle dišem, neæu otstupiti od svoje dobrote.

6 Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' neće.

Držaæu se pravde svoje, niti æu je ostaviti; neæe me prekoriti srce moje dokle sam živ.

7 Neka mi dušmana kob opakog snađe, a mog protivnika udes bezbožnikov!

Neprijatelj moj biæe kao bezbožnik, i koji ustaje na me, kao bezakonik.

8 Čemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju?

Jer kako je nadanje licemjeru, kad se lakomi a Bog æe išèupati dušu njegovu?

9 Hoće li čuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja?

Hoæe li Bog uslišiti viku njegovu kad na nj doðe nevolja?

10 Zar će se radovat' on u Svesilnome, zar će Boga svakog časa zazivati?

Hoæe li se svemoguæemu radovati? hoæe li prizivati Boga u svako vrijeme?

11 Ali Božju ruku ja ću vam pokazat' i neću vam sakrit namjere Svesilnog.

Uèim vas ruci Božjoj, i kako je u svemoguæega ne tajim.

12 Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, što se onda u ispraznosti gubite?”

Eto, vi svi vidite, zašto dakle jednako govorite zaludne stvari?

13 “Ovu sudbu Bog dosuđuje opakom, ovo baštini silnik od Svemogućeg.

To je dio èovjeku bezbožnom od Boga, i našljedstvo koje primaju nasilnici od svemoguæega.

14 Ima li sinova mnogo, mač ih čeka, a porod mu neće imat' dosta kruha.

Ako mu se množe sinovi, množe se za maè, i natražje njegovo neæe se nasititi hljeba.

15 Smrt će sahranit' preživjele njegove i udovice ih oplakivat neće.

Koji ostanu iza njega, na smrti æe biti pogrebeni, i udovice njihove neæe plakati.

16 Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata,

Ako nakupi srebra kao praha, i nabavi haljina kao blata,

17 nek' ih skuplja, odjenut će ih pravednik, ljudi će nedužni podijeliti srebro.

Što nabavi, obuæi æe pravednik, i srebro æe dijeliti bezazleni.

18 Od paučine je kuću sagradio, kolibicu kakvu sebi diže čuvar:

Gradi sebi kuæu kao moljac, i kao kolibu koju naèini èuvar.

19 bogat je legao, al' po posljednji put; kad oči otvori, ničeg više nema.

Bogat æe umrijeti a neæe biti pribran; otvoriæe oèi a nièega neæe biti.

20 Usred bijela dana strava ga spopada, noću ga oluja zgrabi i odnese.

Stignuæe ga strahote kao vode; noæu æe ga odnijeti oluja.

21 Istočni ga vjetar digne i odvuče, daleko ga baca od njegova mjesta.

Uzeæe ga vjetar istoèni, i otiæi æe; vihor æe ga odnijeti s mjesta njegova.

22 Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaći iz ruke.

To æe Bog pustiti na nj, i neæe ga žaliti; on æe jednako bježati od ruke njegove.

23 Rukama plješću nad njegovom propašću i zvižde na njega kamo god došao.

Drugi æe pljeskati rukama za njim, i zviždaæe za njim s mjesta njegova.