Postanak 11
1 Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste.
A bijaše na cijeloj zemlji jedan jezik i jednake rijeèi.
2 Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane.
A kad otidoše od istoka, naðoše ravnicu u zemlji Senarskoj, i naseliše se ondje.
3 Jedan drugome reče: “Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!” Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku.
Pa rekoše meðu sobom: hajde da pravimo ploèe i da ih u vatri peèemo. I bjehu im opeke mjesto kamena i smola zemljana mjesto kreèa.
4 Onda rekoše: “Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!”
Poslije rekoše: hajde da sazidamo grad i kulu, kojoj æe vrh biti do neba, da steèemo sebi ime, da se ne bismo rasijali po zemlji.
5 Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji.
A Gospod siðe da vidi grad i kulu, što zidahu sinovi èovjeèiji.
6 Jahve reče. “Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti.
I reèe Gospod: gle, narod jedan, i jedan jezik u svijeh, i to poèeše raditi, i neæe im smetati ništa da ne urade što su naumili.
7 Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.”
Hajde da siðemo, i da im pometemo jezik, da ne razumiju jedan drugoga što govore.
8 Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada.
Tako ih Gospod rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada.
9 Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji.
Zato se prozva Vavilon, jer ondje pomete Gospod jezik cijele zemlje, i odande ih rasu Gospod po svoj zemlji.
10 Ovo su potomci Šemovi: Kad je Šemu bilo sto godina - dvije godine poslije Potopa - rodi mu se Arpakšad.
Ovo je pleme Simovo: bijaše Simu sto godina, kad rodi Arfaksada, druge godine poslije potopa.
11 Po rođenju Arpakšadovu Šem je živio petsto godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
A rodiv Arfaksada poživje Sim pet stotina godina, raðajuæi sinove i kæeri.
12 Kad je Arpakšadu bilo trideset i pet godina, rodi mu se Šelah.
A Arfaksad poživje trideset i pet godina, i rodi Salu;
13 Po rođenju Šelahovu Arpakšad je živio četiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kćeri.
A rodiv Salu poživje Arfaksad èetiri stotine i tri godine, raðajuæi sinove i kæeri.
14 Kad je Šelahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber.
A Sala poživje trideset godina, i rodi Evera;
15 Po rođenju Eberovu Šelah je živio četiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kćeri.
A rodiv Evera poživje Sala èetiri stotine i tri godine, raðajuæi sinove i kæeri.
16 Kad su Eberu bile trideset i četiri godine, rodi mu se Peleg.
A Ever poživje trideset i èetiri godine, i rodi Faleka;
17 Po rođenju Pelegovu Eber je živio četiri stotine i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
A rodiv Faleka poživje Ever èetiri stotine i trideset godina, raðajuæi sinove i kæeri.
18 Kad je Pelegu bilo trideset godina, rodi mu se Reu.
A Falek poživje trideset godina i rodi Ragava;
19 Po rođenju Reuovu Peleg je živio dvjesta i devet godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
A rodiv Ragava poživje Falek dvjesta i devet godina, raðajuæi sinove i kæeri.
20 Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se Serug.
A Ragav poživje trideset i dvije godine i rodi Seruha;
21 Po rođenju Serugovu Reu je živio dvjesta i sedam godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
A rodiv Seruha poživje Ragav dvjesta i sedam godina, raðajuæi sinove i kæeri.
22 Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor.
A Seruh poživje trideset godina, i rodi Nahora;
23 Po rođenju Nahorovu Serug je živio dvjesta godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
A rodiv Nahora poživje Seruh dvjesta godina, raðajuæi sinove i kæeri.
24 Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se Terah.
A Nahor poživje dvadeset i devet godina, i rodi Taru;
25 Po rođenju Terahovu Nahor je živio sto i devetnaest godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
A rodiv Taru poživje Nahor sto i devetnaest godina, raðajuæi sinove i kæeri.
26 Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran.
A Tara poživje sedamdeset godina, i rodi Avrama, Nahora i Arana.
27 Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot.
A ovo je pleme Tarino: Tara rodi Avrama, Nahora i Arana; a Aran rodi Lota.
28 Haran umrije za života svoga oca Teraha, u svome rodnom kraju, u Uru Kaldejskom.
I umrije Aran prije Tare oca svojega na postojbini svojoj, u Uru Haldejskom.
29 Abram se i Nahor ožene. Abramovoj ženi bijaše ime Saraja, a Nahorovoj Milka; ova je bila kći Harana, oca Milke i Jiske.
I oženi se Avram i Nahor, i ženi Avramovoj bješe ime Sara a ženi Nahorovoj ime Melha, kæi Arama oca Melhe i Jeshe.
30 Saraja bijaše nerotkinja - nije imala poroda.
A Sara bješe nerotkinja, i ne imaše poroda.
31 Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane.
I uze Tara sina svojega Avrama i Lota sina Aranova, unuka svojega, i Saru snahu svoju, ženu Avrama sina svojega; i poðoše zajedno iz Ura Haldejskoga da idu u zemlju Hanansku, i doðoše do Harana, i ondje se nastaniše.
32 Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah umrije u Haranu.
I poživje Tara svega dvjesta i pet godina; i umrije Tara u Haranu.
