Propovjednik 4

1 Opet stadoh promatrati sva nasilja koja se čine pod suncem, i gle, suze potlačenih, i nikog nema da ih utre; i nasilje iz tlačiteljske ruke, a zaštitnika niotkuda.

Verti me ad alia, et vidi calumnias, quæ sub sole geruntur, et lacrymas innocentium, et neminem consolatorem: nec posse resistere eorum violentiæ, cunctorum auxilio destitutos.

2 Zato sretnima smatram mrtve koji su već pomrli; sretniji su od živih što još žive.

Et laudavi magis mortuos, quam viventes:

3 A od obojih je sretniji onaj koji još nije postao, koji nije vidio zlih djela što se čine pod suncem.

et feliciorem utroque iudicavi, qui necdum natus est, nec vidit mala quæ sub sole fiunt.

4 Nadalje iskusih da svaki napor i svaki uspjeh pribavlja čovjeku zavist njegova bližnjeg. I to je ispraznost i pusta tlapnja.

Rursum contemplatus sum omnes labores hominum, et industrias animadverti patere invidiæ proximi: et in hoc ergo vanitas, et cura superflua est.

5 Bezumnik prekriži ruke i izjeda sebe.

Stultus complicat manus suas, et comedit carnes suas, dicens:

6 Bolja je puna šaka u miru nego obje pregršti mučna rada i puste tlapnje.

Melior est pugillus cum requie, quam plena utraque manus cum labore, et afflictione animi.

7 I još jednu opazih ispraznost pod suncem:

Considerans reperi et aliam vanitatem sub sole:

8 Čovjek potpun samac - bez sina, bez brata, i opet nema kraja njegovu trudu; oči mu se ne mogu nasititi blaga; a ne misli: za koga se mučim i uskraćujem dobro sebi? I to je ispraznost i zla briga.

unus est, et secundum non habet, non filium, non fratrem, et tamen laborare non cessat, nec satiantur oculi eius divitiis: nec recogitat, dicens: Cui laboro, et fraudo animam meam bonis? in hoc quoque vanitas est, et afflictio pessima.

9 Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju plaću za svoj trud.

Melius est ergo duos esse simul, quam unum: habent enim emolumentum societatis suæ:

10 Padne li jedan, drugi će ga podići; a teško jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne.

si unus ceciderit, ab altero fulcietur. væ soli: quia cum ceciderit, non habet sublevantem se.

11 Pa ako se i spava udvoje, toplije je; a kako će se samac zagrijati?

Et si dormierint duo, fovebuntur mutuo: unus quomodo calefiet?

12 I ako tko udari na jednoga, dvojica će mu se oprijeti; i trostruko se uže ne kida brzo.

Et si quispiam prævaluerit contra unum, duo resistunt ei: funiculus triplex difficile rumpitur.

13 Bolji je mladić siromašan a mudar nego kralj star a lud, koji više ne zna za savjet.

Melior est puer pauper et sapiens, rege sene et stulto, qui nescit prævidere in posterum.

14 Jer mladić može izići iz tamnice i postati kraljem, iako se rodio kao prosjak u svom kraljevstvu.

Quod de carcere, catenisque interdum quis egrediatur ad regnum: et alius natus in regno, inopia consumatur.

15 Opazih kako svi koji žive i hode pod suncem pristaju uz mladića, uz nastupnika koji ga naslijedi.

Vidi cunctos viventes, qui ambulant sub sole cum adolescente secundo, qui consurget pro eo.

16 On stupa na čelo bezbrojnih podanika i kasniji se naraštaji ne mogahu zbog njega radovati. I to je zacijelo ispraznost i pusta tlapnja.

Infinitus numerus est populi omnium, qui fuerunt ante eum: et qui postea futuri sunt, non lætabuntur in eo. sed et hoc, vanitas et afflictio spiritus.