< 約伯記 16 >
2 這樣的話我聽了許多; 你們安慰人,反叫人愁煩。
“Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi mučni tješioci!
Ima li kraja tim riječima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš?
4 我也能說你們那樣的話; 你們若處在我的境遇, 我也會聯絡言語攻擊你們, 又能向你們搖頭。
I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti riječima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom;
i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana.
6 我雖說話,憂愁仍不得消解; 我雖停住不說,憂愁就離開我嗎?
Al' ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar će me minuti?
Zlopakost me sada shrvala posvema, čitava se rulja oborila na me.
8 又抓住我,作見證攻擊我; 我身體的枯瘦也當面見證我的不是。
Ustao je proti meni da svjedoči i u lice mi se baca klevetama.
9 主發怒撕裂我,逼迫我, 向我切齒; 我的敵人怒目看我。
Jarošću me svojom razdire i goni, škrgućuć' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me očima,
10 他們向我開口, 打我的臉羞辱我, 聚會攻擊我。
prijeteći, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno ćuškaju, u čoporu svi tad navaljuju na me.
11 上帝把我交給不敬虔的人, 把我扔到惡人的手中。
Da, zloćudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izručio.
12 我素來安逸,他折斷我, 掐住我的頸項,把我摔碎, 又立我為他的箭靶子。
Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me ščepa da bi me slomio.
13 他的弓箭手四面圍繞我; 他破裂我的肺腑,並不留情, 把我的膽傾倒在地上,
Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi.
Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrće na mene.
Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam čelo svoje u prašinu.
Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeđa mi je pala.
A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista.
O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da počine.
Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.
Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju:
o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega.
No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti.