< 箴言 14 >

1 智慧妇人建立家室; 愚妄妇人亲手拆毁。
Ženska mudrost sagradi kuću, a ludost je rukama razgrađuje.
2 行动正直的,敬畏耶和华; 行事乖僻的,却藐视他。
Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga.
3 愚妄人口中骄傲,如杖责打己身; 智慧人的嘴必保守自己。
U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne.
4 家里无牛,槽头干净; 土产加多乃凭牛力。
Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove.
5 诚实见证人不说谎话; 假见证人吐出谎言。
Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž.
6 亵慢人寻智慧,却寻不着; 聪明人易得知识。
Podsmjevač traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja.
7 到愚昧人面前, 不见他嘴中有知识。
Idi od čovjeka bezumna jer nećeš upoznati usne što zbore znanje.
8 通达人的智慧在乎明白己道; 愚昧人的愚妄乃是诡诈。
Mudrost je pametna čovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je.
9 愚妄人犯罪,以为戏耍; 正直人互相喜悦。
Luđacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima.
10 心中的苦楚,自己知道; 心里的喜乐,外人无干。
Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi.
11 奸恶人的房屋必倾倒; 正直人的帐棚必兴盛。
Dom opakih propast će, a šator će pravednika procvasti.
12 有一条路,人以为正, 至终成为死亡之路。
Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.
13 人在喜笑中,心也忧愁; 快乐至极就生愁苦。
I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga.
14 心中背道的,必满得自己的结果; 善人必从自己的行为得以知足。
Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar čovjek svojim radom.
15 愚蒙人是话都信; 通达人步步谨慎。
Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj.
16 智慧人惧怕,就远离恶事; 愚妄人却狂傲自恃。
Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je.
17 轻易发怒的,行事愚妄; 设立诡计的,被人恨恶。
Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi.
18 愚蒙人得愚昧为产业; 通达人得知识为冠冕。
Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenčava znanje.
19 坏人俯伏在善人面前; 恶人俯伏在义人门口。
Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim.
20 贫穷人连邻舍也恨他; 富足人朋友最多。
I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja.
21 藐视邻舍的,这人有罪; 怜悯贫穷的,这人有福。
Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima.
22 谋恶的,岂非走入迷途吗? 谋善的,必得慈爱和诚实。
Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro?
23 诸般勤劳都有益处; 嘴上多言乃致穷乏。
U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo.
24 智慧人的财为自己的冠冕; 愚妄人的愚昧终是愚昧。
Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost.
25 作真见证的,救人性命; 吐出谎言的,施行诡诈。
Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica.
26 敬畏耶和华的,大有倚靠; 他的儿女也有避难所。
U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočište.
27 敬畏耶和华就是生命的泉源, 可以使人离开死亡的网罗。
Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti.
28 帝王荣耀在乎民多; 君王衰败在乎民少。
Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada.
29 不轻易发怒的,大有聪明; 性情暴躁的,大显愚妄。
Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost.
30 心中安静是肉体的生命; 嫉妒是骨中的朽烂。
Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima.
31 欺压贫寒的,是辱没造他的主; 怜悯穷乏的,乃是尊敬主。
Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu.
32 恶人在所行的恶上必被推倒; 义人临死,有所投靠。
Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište.
33 智慧存在聪明人心中; 愚昧人心里所存的,显而易见。
U razumnu srcu mudrost počiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže.
34 公义使邦国高举; 罪恶是人民的羞辱。
Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.
35 智慧的臣子蒙王恩惠; 贻羞的仆人遭其震怒。
Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.

< 箴言 14 >