< Job 31 >

1 Ka mit ni lawkkamnae a sak, Bang kecu dawk maw tangla hah ka mit ni a khet han.
Fiz concerto com os meus olhos: como pois attentaria n'uma virgem?
2 Hatdawkvah, lathueng lae Cathut koehoi ka coe hane hoi, Athakasaipounge koehoi a parâw e teh bangmaw.
Porque qual seria a parte de Deus de cima? ou a herança do Todo-poderoso para mim desde as alturas?
3 Tamikathoutnaw raphoe teh, payonpakainae ka sak e naw rawkphainae nahoehmaw.
Porventura não é a perdição para o perverso, o desastre para os que obram iniquidade?
4 Ama ni ka lamthung hah a hmu teh, ka khokhnuk pueng hai be a touk nahoehmaw.
Ou não vê elle os meus caminhos, e não conta todos os meus passos?
5 Kalan hoeh e lah ka hring pawiteh, hoeh pawiteh, dumyennae hoi ka khok a hue rang pawiteh,
Se andei com vaidade, e se o meu pé se apressou para o engano
6 Kânging e yawcu khingnae hoi na khing haw, Cathut ni ka lannae hah a panue thai han.
(Pese-me em balanças fieis, e saberá Deus a minha sinceridade),
7 Ka pahni ni lamthung phen boipawiteh, ka mit hoi ka hmu e patetlah lungthin ka tawn pawiteh, ka kut dawk ka tamang e kâbet pawiteh,
Se os meus passos se desviavam do caminho, e se o meu coração segue os meus olhos, e se ás minhas mãos se apegou coisa alguma,
8 Cati na tu sak haw, ayâ louk ni cat naseh, ka a hane be phawng naseh.
Então semeie eu e outro coma, e seja a minha descendencia arrancada até á raiz.
9 Napui ni ka lungthin na pasawt payon pawiteh, ka imri e takhang arulahoi ka tuet pawiteh,
Se o meu coração se deixou seduzir por uma mulher, ou se eu armei traições á porta do meu proximo,
10 ka yu ni ayâ hane cakang phawm naseh. Ayâ ni ipkhai naseh.
Então môa minha mulher para outro, e outros se encurvem sobre ella.
11 Bangkongtetpawiteh, hot teh kathoute lah awm vaiteh, lawkcengnae koe tâcokhai hanelah kamcu e payonnae lah ao han.
Porque é uma infamia, e é delicto pertencente aos juizes.
12 Bangkongtetpawiteh, raphoe hanelah hmai ni a kak e lah ao han, Ka tawn e abuemlah be kahmat e lah ao han.
Porque fogo é que consomem até á perdição, e desarreigaria toda a minha renda.
13 Ka sannu sanpanaw ni kai koe a phuenang awh navah, noutna laipalah kaawm pawiteh,
Se desprezei o direito do meu servo ou da minha serva, quando elles contendiam comigo,
14 BAWIPA a thaw torei teh, kai ni bangmaw ka sak han. Na toun navah bangtelamaw ka pato han.
Então que faria eu quando Deus se levantasse? e, inquirindo a causa, que lhe responderia?
15 Von thung vah kai ka sak e ni, ahnimouh hai sak hoehnamaw, ama ni manu e von thung rei na sak hoehnamaw.
Aquelle que me fez no ventre não o fez tambem a elle? ou não nos formou do mesmo modo na madre?
16 Karoedengnaw, e a ngainae hah poe laipalah kaawm pawiteh, lahmainaw lung ka pout sak pawiteh,
Se retive o que os pobres desejavam, ou fiz desfallecer os olhos da viuva,
17 naranaw hah canei hane rei laipalah, kama dueng ouk ka cat pawiteh,
Ou só comi o meu bocado, e o orphão não comeu d'elle
18 Hateiteh, ahni hah ka nawca hoi a na pa patetlah ka okhai, anu e von thung hoi lahmai patetlah ka khetyawt toe.
(Porque desde a minha mocidade cresceu comigo como com seu pae, e o guiei desde o ventre de minha mãe),
19 Tami bangpatet hai hnicu laipalah kadout e hoi, tami karoedengnaw kâkhu han ka tawn hoeh e ka hmawt boipawiteh,
Se a alguem vi perecer por falta de vestido, e ao necessitado por não ter coberta,
20 A lungthin hoi kai yawhawi na poe hoeh teh, ka tumuen hoi phu ka bet sak hoehpawiteh,
Se os seus lombos me não abençoaram, se elle não se aquentava com as pelles dos meus cordeiros,
21 longkha koe e kabawpnae ka hmu torei teh, naranaw taranlahoi ka kut ka dâw pawiteh,
Se eu levantei a minha mão contra o orphão, porquanto na porta via a minha ajuda,
22 ka kut heh ka loung dawk hoi kârakhing naseh, ka lounghrunaw hah kâkhoe naseh.
Então caia do hombro a minha espadoa, e quebre-se o meu braço do osso.
23 Bangkongtetpawiteh, Cathut koehoi rawkphainae teh, kai hanelah taki a tho poung, bangkongtetpawiteh, a lentoenae teh ka khang thai mahoeh.
Porque o castigo de Deus era para mim um assombro, e eu não podia supportar a sua alteza.
24 Sui hah ngaihawinae hoi ka sak teh, nang teh ka lungmawngnae doeh, telah suikathoung koe ka dei boipawiteh,
Se no oiro puz a minha esperança, ou disse ao oiro fino: Tu és a minha confiança;
25 ka kut hoi ka tawk e ni moikapap a hmu teh, ka tawntanae a len poung dawkvah, lunghawinae ka tawn boipawiteh,
Se me alegrei de que era muita a minha fazenda, e de que a minha mão tinha alcançado muito;
26 kanî a sei torei ka pouk teh, a angnae hoi ka cet e thapa hah a lawkpui lah ka pouk teh,
Se olhei para o sol, quando resplandecia, ou para a lua, caminhando gloriosa,
27 hottelah ka lungthin hah arulahoi a pasawt teh, ka pahni ni ka kut pahnuem pawiteh,
E o meu coração se deixou enganar em occulto, e a minha bocca beijou a minha mão,
28 het haiyah lawkcengnae hmuen koe phakhai han kamcu e payonnae doeh. Bangkongtetpawiteh, lathueng la kaawm e Cathut hah pahnawt e lah ao.
Tambem isto seria delicto pertencente ao juiz: pois assim negaria a Deus que está em cima.
29 Ka hmuhma e lathueng vah, rawkphainae a pha navah, ka lunghawi teh, a lathueng vah kathout e ka hmu navah, kai kâoup pawiteh,
Se me alegrei da desgraça do que me tem odio, e se eu exultei quando mal o achou
30 Ka pahni ni yonnae dawk thoseh, a hringnae hah thoebo hane kâpoe hanelah ka pasoung hoeh e thoseh,
(Tambem não deixei peccar o meu paladar, desejando a sua morte com maldição),
31 Lukkareiim dawk taminaw ni a teng vah kaawm e apimaw von ka hlam e kaawm boi,
Se a gente da minha tenda não disse: Ah, quem nos désse da sua carne! nunca nos fartariamos d'ella:
32 Hateiteh, imyin ni lam vah roe boi hoeh, Bangkongtetpawiteh, kahlawng ka cet naw hanelah ka im vah tho ouk ka paawng pouh.
O estrangeiro não passava a noite na rua; as minhas portas abria ao viandante.
33 Adam patetlah kâtapoenae hah ka ramuk teh, ka payonpakainae hah ka lungtabue thung ka hrawk pawiteh,
Se, como Adão, encobri as minhas transgressões, occultando o meu delicto no meu seio;
34 Tamimaya a pap poung dawkvah, ka taki teh ka imthungnaw dudamnae ka taki kecu dawkvah, duem ka o e hoi alawilah tâco thai hoeh e lah kaawm pawiteh,
Porque eu temia a grande multidão, e o desprezo das familias me apavoraria, e eu me calaria, e não sairia da porta.
35 Oe, kapanuekkhaikung buet tabang awm haw pawiteh, khenhaw! hetteh kaie kutnout doeh, Athakasaipounge ni, na pato haw pawiteh, kai na katarannaw ni cauk dawk thut haw pawiteh,
Ah quem me dera um que me ouvisse! eis que o meu intento é que o Todo-poderoso me responda, e que o meu adversario escreva um livro.
36 Ka loung dawk hoi roeroe ka sin vaiteh, bawilukhung patetlah ka kâmuk han ei.
Por certo que o levaria sobre o meu hombro, sobre mim o ataria por corôa.
37 Ka khokhnuknaw pueng hai ama koe ka pâpho han, bawi patetlah ama teh ka hnai han ei.
O numero dos meus passos lhe mostraria: como principe me chegaria a elle.
38 Ka ram ni kai taranlahoi a hram teh, laikawk kongnaw ni cungtalah khui awh pawiteh,
Se a minha terra clamar contra mim, e se os seus regos juntamente chorarem,
39 aphu poe laipalah a pawnaw hah ka ca teh, katawnkungnaw hringnae sung sak e lah kaawm boipawiteh,
Se comi a sua novidade sem dinheiro, e suffoquei a alma dos seus donos,
40 hottelah cang yueng lah pâkhing paw naseh, Catun yueng lah phovainaw paw naseh telah a ti, Job e lawk a pâpout toe.
Por trigo me produza cardos, e por cevada joio. Acabaram-se as palavras de Job.

< Job 31 >