Joba 20

1 Te phoeiah Naamathi Zophar loh a doo tih,

A Sofar Namaæanin odgovori i reèe:

2 “Te dongah ka pomnah kai n'thuung tih kamah khuiah ka tawn uh coeng dongah ni.

Zato me misli moje nagone da odgovorim, i zato hitim.

3 Ka thuituennah he mingthae la ka yaak dongah ka yakmingnah dongah mueihla loh kai n'doo.

Èuo sam ukor koji me sramoti, ali æe duh iz razuma mojega odgovoriti za me.

4 Suen lamloh diklai dongah hlang a khueh parhi te na ming a?

Ne znaš li da je tako otkako je vijeka, otkako je postavljen èovjek na zemlji,

5 Halang kah omngaih laa tah yoei tih lailak kah kohoenah khaw mikhaptok hil mai ni.

Da je slava bezbožnijeh za malo i radost licemjerova za èas?

6 A thinlennah te vaan duela cet tih a lu loh khomai duela puet cakhaw,

Da bi mu visina doprla do neba, i glava se njegova dotakla oblaka,

7 a aek bangla a yoeyah la milh vetih anih aka hmu rhoek loh, “Anih ta?” a ti uh ni.

Nestaæe ga zasvagda kao kala njegova; i koji ga vidješe reæi æe: kuda se djede?

8 Mang bangla a ding phoeiah tah anih te hmu uh pawh. Khoyin kah olphong bangla khum hmata.

Kao san odletjeæe, i neæe se naæi, i išèeznuæe kao noæna utvara.

9 A mik loh a hmuh khaw rhaep mahpawh. Anih te amah hmuen ah mae voel mahpawh.

Oko koje ga je gledalo neæe više, niti æe ga više vidjeti mjesto njegovo.

10 A ca rhoek loh tattloel rhoek te a moeithen uh tih a kut loh a thahuem te a mael uh.

Sinovi njegovi umiljavaæe se siromasima i ruke æe njegove vraæati što je oteo.

11 A rhuh tah a cacawn rhoek bangla hah uh dae a cacawn rhoek khaw amah neh laipi dongah ni a yalh eh.

Kosti æe njegove biti pune grijeha mladosti njegove, i oni æe ležati s njim u prahu.

12 A ka dongah tui mai cakhaw boethae te a lai hmui ah a thuh.

Ako mu je i slatka u ustima zloæa i krije je pod jezikom svojim,

13 Te te a hnaih tih a toeng pawt dongah a ka khui la a ma-uem.

Èuva je i ne pušta je, nego je zadržava u grlu svom,

14 A bung khuikah a buh te a khui ah minta sue la poeh ni.

Ipak æe se jelo njegovo pretvoriti u crijevima njegovijem, postaæe u njemu jed aspidin.

15 Khuehtawn a dolh vaengah a bung khui lamloh lok vetih anih te Pathen loh a talh ni.

Blago što je proždro izbljuvaæe, iz trbuha njegova istjeraæe ga Bog.

16 Minta sue loh a khut vetih rhulthae lai loh amah a ngawn ni.

Jed æe aspidin sisati, ubiæe ga jezik gujinji.

17 Soklong, tuiva neh khorha kah khoitui neh suknaeng te hmuh mahpawh.

Neæe vidjeti potoka ni rijeka kojima teèe med i maslo.

18 Thatloh phu te a thuung akhaw a hnothung kah thadueng bangla a dolh pawt dongah yoka pawh.

Vratiæe muku, a neæe je pojesti; prema blagu biæe promjena, i neæe se radovati.

19 tattloel te a neet phoeiah amah loh a sak mueh im te a hnoo sak tih a rawth pah.

Jer je tlaèio i ostavljao uboge, kuæe je otimao i nije zidao.

20 A bungko lamkah thayoeituipan te ming pawt tih a nai nen khaw loeih pawh.

Jer nije nigda osjetio mira u trbuhu svom, ni što mu je najmilije neæe saèuvati.

21 A caak ham caknoi om pawh. Te dongah a thennah poem hae mahpawh.

Ništa mu neæe ostati od hrane njegove. Zato ne može dobro njegovo trajati.

22 A khuehtawn neh a hah vaengah anih te a daengdaeh vetih thakthaekung kah kut boeih te anih soah thoeng ni.

Kad se ispuni izobilje njegovo, tada æe biti u nevolji; sve ruke nevoljnijeh udariæe na nj.

23 Anih bung hah sak ham a taengah amah kah thintoek thinsa a tueih pah vetih a buhcak te anih soah a tlan sak.

Kad bi napunio trbuh svoj, poslaæe na nj Bog jarost gnjeva svojega, i pustiæe je kao dažd na njega i na jelo njegovo.

24 Thicung lungpok haica lamloh yong dae anih te rhohum lii loh a kah.

Kad stane bježati od oružja gvozdenoga, prostrijeliæe ga luk mjedeni.

25 A yueh vaengah a pumpu lamloh a pawlh pah. Te vaengah a hmuet khui lamkah mueirhih te amah soah rhaek la a caeh pah ni.

Strijela puštena proæi æe kroz tijelo njegovo, i svijetlo gvožðe izaæi æe iz žuèi njegove; kad poðe, obuzeæe ga strahote.

26 Hmaisuep cungkuem te khoem hamla a tung. A hmuh mueh hmai loh anih te a hlawp vetih a dap kah rhaengnaeng khaw a talh pah ni.

Sve æe tame biti sakrivene u tajnim mjestima njegovijem; proždrijeæe ga oganj neraspiren, i ko ostane u šatoru njegovu zlo æe mu biti.

27 Anih kathaesainah te vaan loh a hliphen uh vetih diklai loh amah taengah a tai pah ni.

Otkriæe nebesa bezakonje njegovo, i zemlja æe ustati na nj.

28 A thintoeknah hnin ah tah a im kah cangpai khaw a poelyoe pah vetih a hawk pah ni.

Otiæi æe ljetina doma njegova, rastoèiæe se u dan gnjeva njegova.

29 Halang hlang loh tebang khoyo te Pathen taeng lamkah a dang tih Pathen loh a ol rho la a khueh pah,” a ti.

To je dio od Boga èovjeku bezbožnomu i našljedstvo od Boga za besjedu njegovu.