Joba 29

1 Job loh amah kah thuidoeknah a pom te a cong tih,

Job nastavi svoju besjedu i reče:

2 “Kai he hlamat kah hla bangla aka khueh tih Pathen kah khohnin bangla kai aka tuem te unim?

“O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,

3 Amah loh a hmaithoi te ka lu soah a thangthen tih amah kah vangnah nen ni a hmuep ah khaw ka caeh.

kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,

4 Ka cavaa tue vaengah khaw ka dap ah Pathen kah baecenol la ka om.

kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,

5 Tlungthang te kai taengah om pueng tih, ka kaepvai ah ka ca rhoek om.

kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci,

6 Ka khokan te suknaeng neh a hluk tih lungpang loh kai ham situi sokca a long sak.

kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen!

7 Vangpuei vongka ah ka thoeng tih, toltung ah ka ngolhmuen ka cikngae sak.

Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,

8 Kai m'hmuh uh vaengah cadong rhoek te thuh uh. Patong rhoek khaw thoo uh tih pai uh.

vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali.

9 Mangpa rhoek loh olthui te a phah uh tih a kut te a ka dongla a khueh uh.

Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.

10 Rhaengsang rhoek loh ol a phah tih a lai khaw a dang dongla kap.

Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.

11 Hna loh a yaak vaengah kai n'uem tih, mik loh a hmuh vaengah kai n'rhalrhing sak.

Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.

12 Mangdaeng loh bomnah a bih tih, cadah neh a taengah aka bom, aka om pawt khaw ka loeih sak.

Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći.

13 Hlang milh kah yoethennah te kai soah pai tih, nuhmai kah lungbuei khaw ka tamhoe sak.

Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.

14 Duengnah te ka bai tih hnikul bangla kai n'khuk. Ka tiktamnah he ka sammuei nah ni.

Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.

15 Mikdael taengah mik la, khokhaem taengah kho la ka om.

Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,

16 Kai tah khodaeng taengah a napa la ka om tih, ming pawt kah tuituknah te ka khe pah.

otac ubogima, zastupnik strancima.

17 Boethae kah pumcu te ka thuk pah tih a no lamkah maeh te ka voeih pah.

Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.

18 Te dongah, “Ka bu ah ka pal mako,” ka ti tih, laivin bangla khohnin khaw puh.

Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'

19 Ka yung loh tui taengla a muk tih, buemtui loh ka cangvuei dongah rhaeh.

Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.

20 Ka thangpomnah ka taengah thai tih, ka lii ka kut dongah tinghil.

Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.'

21 Kai taengah a hnatun uh tih, a lamtawn uh dongah ka cilsuep ham kuemsuem uh.

Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju.

22 Ka ol hnukah talh uh voel pawt tih, kai olthui he amih soah tla.

Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.

23 Kai ham tah khotlan bangla a lamtawn uh tih, a ka loh tlankhol bangla a ang uh.

Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.

24 Amih taengah ka luem dae n'tangnah uh pawt tih, ka maelhmai vangnah dongah khaw yalh uh pawh.

Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.

25 Amih kah longpuei te ka coelh tih boeilu la ka ngol Caem lakli ah manghai bangla kho ka sak tih, rhahdoe cangpoem akhaw a hloep.

Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene.