< Marka 13 >

1 Anih tempul thung hoi tacawt naah, a hnukbang maeto mah anih khaeah, Patukkung, haeah kaom thlungnawk hoi imnawk hae khenah, tiah a naa.
第三項 エルサレムの滅亡等の預言 イエズス[神]殿を出で給ふに、弟子の一人、師よ、視給へ、此石は如何に、此構造は如何に、と云ひしかば、
2 Jesu mah anih khaeah, Hae ih kalen imnawk hae na hnuk maw? Maeto nuiah maeto kamhong thlung hae, vah phaeng ai ah om mak ai, tiah a naa.
イエズス答へて曰ひけるは、此一切の大建築を見るか、一の石も崩れずして石の上に遺されじ、と。
3 Anih tempul hma ah kaom Olive mae nuiah anghnut naah, Piter, Jakob, Johan hoi Andru cae mah tamquta hoiah lokdueng o,
イエズス橄欖山に於て、[神]殿に向ひて坐し給へるに、ペトロヤコボヨハネアンデリア特に是に問ひけるは、
4 hae hmuennawk hae natuek naah maw om tih? Na thui ah, hae hmuennawk boih akoep tom naah kawbaktih angmathaih maw om tih? tiah a naa o.
此事等は何時あるべきぞ。而して事の皆果され始めん時に、如何なる兆あるべきぞ、我等に告げ給へ、と。
5 Jesu mah nihcae khaeah, Minawk mah ang ling o han ai ah acoe oh:
イエズス答へて彼等に曰ひけるは、汝等人に惑はされじと注意せよ。
6 kai ih ahmin hoiah paroeai kaminawk angzo o ueloe, kai loe Kri ni, tiah paroeai kaminawk to aling o tih.
其は多くの人我名を冒し來りて、我はキリストなりと云ひて、多くの人を惑はすべければなり。
7 Misa angtukhaih hoi misa angkahhaih tamthangnawk to na thaih o naah, tasoeh takuenhaih hoiah om o hmah: to baktih hmuennawk loe kaom han roe ni; toe boenghaih to pha ai vop.
汝等戰争及戰争の噂を聞きて懼るる勿れ、此事等は蓋有るべし、然れど終は未至らざるなり。
8 Acaeng maeto hoi maeto misa ah angkat o ueloe, prae maeto hoi maeto angtuh o tih: ahmuen kruekah talihnawh tih, takang thohhaih hoi paroeai raihaih to om tih: hae hmuennawk loe karai amtonghaih ah ni oh vop.
即民は民に、國は國に起逆ひ、地震飢饉處々にあらん、是等は苦の始なり。
9 Nangcae loe acoehaih hoiah om oh: nihcae mah lokcaekhaih ahmuennawk ah na thak o ueloe, Sinekonawk ah na bop o tih: nihcae khaeah kai hnukung ah na oh o hanah, kai pongah prae ukkungnawk hoi siangpahrangnawk hma ah na hoi o tih.
汝等自省みよ、蓋人々汝等を衆議所に付し、汝等は諸會堂にて鞭たれ、我為に證據として、総督と王侯との前に立たんとす。
10 Kahoih tamthanglok to acaeng kaminawk boih khaeah taphong hmaloe vop tih.
然て福音は先萬民に宣傳へられるべし。
11 Nangcae ang naeh o moe, lokcaekhaih ahmuen ah ang hoih o naah, timaw ka thuih han, tito mawn o hmah, na thuih han ih lok to poek o hmaloe hmah: to atue nathuem roe ah ang paek ih loknawk to thui oh: thuikung loe nang na ai, Kacai Muithla ni.
人々汝等を引きて付さん時、何を云はんかと預案ずること勿れ、唯其時汝等に賜はらん事を云へ、其は言ふ者は汝等に非ずして聖霊なればなり。
12 Nawkamya mah nawkamya, ampa mah a capa kaduek hanah paek o tih; caanawk mah amno ampa to misa ah suem ueloe, dueksak hanah sah o tih.
兄弟は兄弟を、父は子を死に付し、子等は兩親に立逆ひ、且之を殺さん。
13 Kai pongah kami boih mah na hnuma o tih: toe boeng khoek to pauep kami loe, pahlong ah om tih.
汝等我名の為に凡ての人に憎まれん。然れど終まで耐忍ぶ人は救はるべし。
14 Tahmaa Daniel mah thuih ih lok baktih toengah, Angdoet han koi ai ahmuen ah angdoe, panuet thok, amrosak thaih hmuen na hnuk o naah, (caa kroek kami loe thaih nasoe) Judea prae thungah kaom kaminawk loe mae nuiah cawn o nasoe:
汝等「最憎むべき荒廃」の、立つべからざる處に厳然たるを見ば、読む人は悟るべし。其の時ユデアに居る人々は山に遁るべし、
15 imphu ah kaom kami loe imthung ah anghum tathuk hmah nasoe, a imthung ih hmuenmae lak han ih doeh a thungah akun hmah nasoe.
屋の上に居る人は家の内に下り、家より何物をか取出さんとて内に入るべからず。
16 Lawk ah kaom kami loe a khukbuen lak hanah im ah amlaem hmah nasoe.
畑に居る人は其上衣を取らんとて歸るべからず。
17 To na niah zokpom nongpata hoi tahnu nae li nawkta tawn nongpata loe kawkrukmaw rai tih!
其日に當りて懐胎せる人、乳を哺する人は禍なる哉。
18 Na cawnh o haih loe siktue ah phak han ai ah lawkthui oh.
此事の冬に起らざらん事を祈れ。
19 To atue thuem ih raihaih loe Sithaw mah long sak tangsuek nathuem hoi vaihi khoek to kaom vai ai raihaih ah om tih, to raihaih loe natuek naah doeh om let mak ai boeh.
其は其日に際して、神が[萬物を]創造し給ひし開闢の始より今に至るまで曾て有らず、後にも復有らざらん程の難あるべければなり。
20 Angraeng mah to aninawk to duemsak ai nahaeloe, mi kawbaktih doeh loih thai mak ai: toe a qoih ih kaminawk rang hoiah to aninawk to a duemsak.
主若其日を縮め給はずは、救はるる人なからん。然れど特に選み給ひし、選まれたる人々の為に、其日を縮め給へり。
21 To nathuem ah mi kawbaktih mah doeh nangcae khaeah, Khenah, Kri loe hae ah oh; to tih ai boeh loe khenah, anih loe ho ah oh; tiah na thui o cadoeh, anih to tang o hmah.
其時汝等に向ひて、看よキリスト此處に在り、看よ彼處に在り、と云ふ者ありとも之を信ずること勿れ。
22 Kri angsah cop kaminawk hoi kamro tahmaanawk to tacawt o ueloe, angmathaih hoi dawnraihaihnawk to sah o tih, angcoeng thai nahaeloe, qoih tangcae ih kaminawk mataeng doeh, aling o tih.
其は僞キリスト、僞預言者等起りて、能ふべくば、選まれたる人々をさへ惑はさんとて、大いなる徴と不思議なる業とを為すべければなり。
23 Toe nangcae loe acoe hoiah khosah oh: khenah, hmuennawk boih kang thuih o coek boeh.
然れば汝等省みよ。我預め一切を汝等に告げたるぞ。
24 Toe to na niah, patangkhanghaih tue phak pacoengah loe, ni to ving tih, khrah doeh amdueng mak ai boeh,
其時、斯る患難の後、日晦み、月其光を與へず、
25 van ih cakaehnawk to krah o tathuk ueloe, van thacakhaihnawk to anghuen tih.
空の星隕ち、天に於る能力動揺せん、
26 To pacoengah lensawkhaih, thacakhaih hoiah tamai nuiah angzo Kami Capa to nihcae mah hnu o tih.
其時人々は、人の子が大いなる権力と榮光とを以て、雲に乗り來るを見ん。
27 To pacoengah loe anih mah angmah ih van kaminawk to patoeh ueloe, long boenghaih hoi vang boenghaih khoek to takii palito ahmuen bang hoiah a qoih ih kaminawk to nawnto tacuu tih.
時に彼其使等を遣はし、地の極より天の極まで、四方より其選まれたる人を蒐集めしめん。
28 Thaiduet kung patahhaih to amtuk oh; tanghang pongah tadok tacawt moe, kanawk aqam tacawt naah, nipui tue loe zoi boeh, tiah na panoek o:
汝等無花果樹より喩を學べ、其枝既に柔ぎて葉を生ずれば、夏の近きを知る。
29 to baktih toengah hae tiah kaom hmuennawk hae na hnuk o naah, atue loe zoi boeh, thok taengah phak boeh, tiah panoek oh.
斯の如く、此事等の成るを見ば、汝等亦其近くして門に至れるを知れ。
30 Loktang kang thuih o, hae hmuennawk boih pha ai karoek to, hae dung ih kaminawk hae anghma o mak ai.
我誠に汝等に告ぐ、此事等の皆成るまでは現代は過ぎざらん。
31 Van hoi long anghma tih: toe ka lok loe anghmaa mak ai.
天地は過ぎん、然れど我言は過ぎざるべし。
32 To ani hoi atue loe mi mah doeh panoek ai, panoek thai ai, van ah kaom van kaminawk mah doeh panoek ai, Capa mah doeh panoek ai, toe Ampa khue mah ni panoek.
其日其時をば、天に於る天使等も、子も、何人も知らず、唯父のみ[之を知り給ふ]。
33 Angzo han koi atue to na panoek o ai pongah, acoehaih hoiah khosah oh loe, lawkthuihaih hoiah zing oh.
汝等注意し、警戒し、且祈祷せよ、蓋期の何時なるかを知らざればなり。
34 Kami Capa angzohhaih atue loe, a tamnanawk khaeah toksak thaihaih kapaek, kami boih mah sak han ih tok kapaek, khongkha toep kami khaeah doeh im kahoihah toep hanah thuih pae pacoengah, a im hoiah tacawt kangthla ah kholong kacaeh kami maeto hoiah anghmong.
其は恰も人、其家を去りて遠方に旅立つに當り、僕等に命じて、各其務を頒ち充て、門番には警戒する事を命じたるが如し。
35 Im tawnkung loe duembang ah maw, aqum ah maw, aakhong naah maw, to tih ai boeh loe akhawnbang ah maw angzo tih, tito na panoek o ai pongah, acoehaih hoiah zing oh:
然れば汝等警戒せよ、家の主の來るは何時なるべきか、夕暮なるか夜半なるか、将鷄鳴く頃なるか朝なるか、之を知らざればなり。
36 to tih ai nahaeloe, poek ai naah angzo ueloe, ka iip nangcae to anih mah hnu moeng tih.
恐くは、彼遽に來りて汝等の寝ねたるを見ん。
37 Kang thuih o ih lok loe, kaminawk boih khaeah thuih ih lok ah oh, zing coek hoiah om oh, tiah a naa.
我汝等に云ふ所を凡ての人に云ふ、警戒せよ[、と曰へり]。

< Marka 13 >