< দানিয়েল 5 >

1 অনেক বছর পরে একদিন রাজা বেলশৎসর তাঁর এক হাজার মহান লোকদের জন্য একটা বড় ভোজের আয়োজন করলেন এবং তিনি সেই হাজার জনের সামনে আঙ্গুর রস পান করছিলেন।
Naʻe ngaohi ʻe Pelesasa ko e tuʻi ha kātoanga kai ki hono ngaahi houʻeiki ʻe toko taha afe, pea ne inu uaine ʻi he ʻao ʻoe toko taha afe.
2 বেলশৎসর যখন আঙ্গুর রস পান করছিলেন, তখন তিনি আদেশ দিলেন তাঁর সামনে যিরূশালেমের মন্দির থেকে যে সমস্ত সোনা ও রূপার পাত্র তাঁর বাবা নবূখদনিৎসর এনেছিলেন সেগুলো যেন আনা হয় এবং যাতে রাজা, তাঁর মহান লোকেরা, তাঁর স্ত্রীরা ও তাঁর উপপত্নীরা সেই সব পাত্রে করে পান করতে পারেন।
‌ʻI heʻene kei inu ʻae uaine naʻe fekau ʻe Pelesasa ke ʻomi ʻae ngaahi ipu koula, mo e ngaahi ipu siliva, ʻaia naʻe ʻomi ʻe heʻene tamai ko Nepukanesa mei he falelotu lahi ʻaia naʻe ʻi Selūsalema; koeʻuhi ke inu mei ai ʻe he tuʻi mo e houʻeiki, mo hono ngaahi uaifi, mo hono kau sinifu.
3 তখন দাসেরা সেই সমস্ত সোনার পাত্রগুলি নিয়ে এল যা যিরূশালেমের ঈশ্বরের গৃহ থেকে আনা হয়েছিল। রাজা, তাঁর মহান লোকেরা এবং তাঁর স্ত্রীরা ও তাঁর উপপত্নীরা সেগুলিতে পান করলেন।
Pea naʻa nau ʻomi ʻae ngaahi ipu koula, ʻaia naʻe ʻave mei he potu tapu ʻoe fale ʻoe ʻOtua, ʻaia naʻe ʻi Selūsalema; pea naʻe inu mei ai ʻae tuʻi mo e houʻeiki, mo hono ngaahi uaifi, pea mo hono kau sinifu.
4 তাঁরা আঙ্গুর রস পান করলেন এবং সোনা, রূপা, ব্রোঞ্জ, লোহা, কাঠ ও পাথর দিয়ে তৈরী মূর্তিগুলির তাঁরা প্রশংসা করলেন।
Naʻa nau inu uaine, mo fakamālō ki he ngaahi ʻotua koula, pea mo e siliva, mo e palasa, mo e ukamea, mo e ʻakau, pea mo e maka.
5 সেই মুহূর্তে হঠাৎ বাতিদানের কাছে মানুষের একটা হাতের আঙ্গুল রাজপ্রাসাদের মধ্যে দেয়ালের উপর লিখতে দেখা গেল। রচনার সময় রাজা সেই হাতটির অংশ দেখতে পেলেন।
‌ʻI he feituʻu pō ko ia naʻe hā mai ʻae louhiʻi nima ʻoe tangata, ʻoku tohi ʻi he funga ʻoe holisi fale ʻoe tuʻi ʻo feʻunga mo e tuʻunga maama; pea naʻe mamata ʻae tuʻi ki he louhiʻi nima naʻe tohi.
6 তখন রাজার মুখ বিবর্ণ হয়ে গেল এবং তাঁর চিন্তা তাঁকে অস্থির করে তুলল; তিনি এত ভয় পেলেন যে, তাঁর শরীরের অঙ্গগুলি দুর্বল হয়ে গেল এবং তাঁর হাঁটুগুলি একসঙ্গে কাঁপতে লাগল।
Pea naʻe fakakehe ʻae fofonga ʻoe tuʻi, pea ko ʻene ngaahi mahalo naʻe puputuʻu ai ia; ko ia naʻe homo ai ʻae ngaahi hokotanga ʻo hono kongaloto, pea naʻe fetaposi ʻa hono ongo tui,
7 তখন রাজা জোরে চিত্কার করে আদেশ দিয়ে, যারা নিজেদেরকে মৃতদের সঙ্গে কথা বলত বলে দাবি করত তাদের এবং জ্যোতিষীদের নিয়ে আসতে বললেন। রাজা সেই সমস্ত লোকদেরকে যারা ব্যাবিলনে জ্ঞানের জন্য পরিচিত ছিলেন তাঁদের বললেন, “যে কেউ এই লেখা ও তার মানে ব্যাখ্যা করতে পারবে তাকে বেগুনী কাপড় পরানো হবে এবং তার গলায় সোনার হার পরানো হবে। রাজ্যে ক্ষমতার দিক থেকে সে তৃতীয় হবে।”
Pea naʻe kalanga ʻae tuʻi ke ʻomi ʻae kau ʻasitolōnoma, mo e kau Kalitia, pea mo e kau kikite. Pea naʻe lea ʻae tuʻi, ʻo ne pehē ki he kau tangata poto ʻo Papilone, “ʻIlonga ha taha ʻe lau ʻae tohi ni mo fakahā kiate au hono ʻuhinga, ʻe fakakofuʻaki ia ʻae kulokula, pea ʻe ʻai ʻae kahoa koula ki hono kia, pea te ne hoko ko hono toko tolu ʻi he kau pule ʻoe puleʻanga.”
8 তখন রাজার সমস্ত লোকেরা যারা তাঁদের জ্ঞানের জন্য পরিচিত ছিলেন তাঁরা ভিতরে এলেন, কিন্তু তাঁরা কেউই সেই লেখা পড়তে পারল না বা তার অর্থও রাজাকে বলতে পারল না।
Ko ia naʻe haʻu ai ʻae kau tangata poto kotoa pē ʻae tuʻi: ka naʻe ʻikai te nau faʻa lau ʻae tohi pe fakahā ki he tuʻi hono ʻuhinga ʻo ia.
9 তখন রাজা বেলশৎসর খুবই চিন্তিত হয়ে পড়লেন এবং তাঁর মুখের চেহারা বিবর্ণ হয়ে গেল। তাঁর মহান লোকেরা হতভম্ব হয়ে গেলেন।
Pea naʻe puputuʻu lahi ʻaupito ʻae tuʻi ko Pelesasa, pea naʻe kehe ʻa hono fofonga ʻiate ia, pea naʻe ofo lahi ʻa hono ngaahi houʻeiki.
10 ১০ রাজা ও তাঁর মহান লোকদের কথা শুনে রাজমাতা সেই ভোজের ঘরে উপস্থিত হলেন। রাজমাতা বললেন, “মহারাজ, চিরকাল বেঁচে থাকুন! আপনার মুখের দৃশ্য পরিবর্তন না হোক।
Pea ko e meʻa ʻi he ngaahi lea ʻae tuʻi mo hono ngaahi houʻeiki, naʻe hū ai ʻae tuʻi fefine ki he fale kai: pea naʻe lea ʻae tuʻi fefine ʻo ne pehē, “ʻE tuʻi ke ke moʻui ʻo taʻengata: ʻoua naʻa ke mamahi ʻi hoʻo ngaahi fakakaukau, pea ʻoua naʻa ke fofonga kehe:
11 ১১ আপনার রাজ্যে একজন ব্যক্তি আছেন যাঁর ভিতরে পবিত্র দেবতাদের আত্মা আছেন। আপনার বাবার দিনের সেই ব্যক্তির মধ্যে দীপ্তি বোঝার ক্ষমতা এবং দেবতাদের জ্ঞানের মত জ্ঞান দেখা গিয়েছিল। আপনার বাবা রাজা নবূখদনিৎসর তাঁকে যাদুকরদের প্রধান ও যারা মৃতদের সঙ্গে কথা বলত তাদের এবং জ্যোতিষীদের প্রধান হিসাবে নিযুক্ত করেছিলেন।
‌ʻOku ai ʻae tangata ʻi ho puleʻanga, ʻaia ʻoku ʻiate ia ʻae ʻatamai ʻoe ngaahi ʻotua māʻoniʻoni, pea ʻi he ngaahi ʻaho ʻo hoʻo tamai, naʻe ʻilo ʻiate ia ʻae maama, mo e ʻilo, mo e poto, ʻo hangē ko e poto ʻoe ngaahi ʻotua; ʻaia naʻe fakanofo ʻe he tuʻi ko Nepukanesa ko hoʻo tamai, ʻoku ou pehē, ʻae tuʻi ko hoʻo tamai, ko e pule ʻoe kau fai meʻa mana mo e kau ʻasitolōnoma, mo e kau Kalitia mo e kau kikite:
12 ১২ তাঁর মধ্যে অসাধারণ এক আত্মা, জ্ঞান, বোঝার ক্ষমতা, স্বপ্নের ব্যাখা, ধাঁধার অর্থ বলার ক্ষমতা এবং সমস্যার সমাধান করার গুন দানিয়েলের মধ্যে পাওয়া গিয়েছিল, যাকে রাজা বেল্টশৎসর নাম দিয়েছিলেন। তাই এখন দানিয়েলকে ডাকুন এবং তিনি আপনাকে যা দেওয়ালের উপরে লেখা হয়েছিল তার অর্থ বলবেন।”
Pea koeʻuhi naʻe ʻiate ia ha ʻatamai lelei, mo e ʻilo mo e poto, ʻi he fakahā ʻoe ʻuhinga ʻoe ngaahi misi, mo e ngaahi lea ʻilongataʻa, mo e fakatonutonu meʻa, naʻe ʻilo ʻi he Taniela ko ia, ʻaia naʻe fakahingoa ʻe he tuʻi ko Pelitisasa: pea ko eni, ui kia Taniela, pea ʻe fakahā ʻe ia hono ʻuhinga.”
13 ১৩ তখন দানিয়েলকে রাজার সামনে আনা হল। রাজা তাঁকে বললেন, “তুমি কি সেই দানিয়েল, যে যিহূদার বন্দী লোকদের একজন, যাকে আমার বাবা যিহূদা থেকে এনেছিলেন?
Pea naʻe ʻomi ʻa Taniela ki loto ki he ʻao ʻoe tuʻi. Pea naʻe lea ʻae tuʻi kia Taniela ʻo pehē, “Ko koe, ko e Taniela ko ia ʻoku ʻoe fānau ʻoe pōpula ʻo Siuta, ʻaia naʻe ʻomi ʻe he tuʻi ko ʻeku tamai mei Siutea?
14 ১৪ আমি তোমার বিষয়ে শুনেছি যে, দেবতাদের আত্মা তোমার মধ্য আছে এবং তোমার মধ্যে দীপ্তি, বোঝার ক্ষমতা এবং অসাধারণ জ্ঞান তোমার মধ্যে আছে।
Kuo u fanongo kiate koe, ʻo pehē ʻoku ʻiate koe ʻae ʻatamai ʻoe ngaahi ʻotua, pea ʻoku ʻilo ʻiate koe ʻae maama, mo e ʻilo, pea mo e poto lelei.
15 ১৫ এবং এখন সেই সমস্ত লোক যারা জ্ঞানের জন্য পরিচিত ও যারা মৃতদের সঙ্গে কথা বলে, তাদের আমার সামনে আনা হয়েছিল, কিন্তু তারা এর ব্যাখ্যা আমাকে জানাতে পারে নি।
Pea ko eni, kuo ʻomi ki hoku ʻao ʻae kau tangata poto mo e kau ʻasitolōnoma, koeʻuhi ke nau lau ʻae tohi ni, pea fakahā mai kiate au ʻa hono ʻuhinga: ka naʻe ʻikai te nau mafai ke fakahā hono ʻuhinga ʻoe meʻa
16 ১৬ আমি শুনেছি যে, তুমি অর্থ বলে দিতে পার এবং সমস্যার সমাধান করতে পার। এখন তুমি যদি এই লেখা পড়ে আমাকে এর অর্থ বলে দিতে পার, তবে তোমাকে বেগুনী কাপড় পরানো হবে ও গলায় সোনার হার দেওয়া হবে এবং তুমি এই রাজ্যে ক্ষমতার দিক থেকে তৃতীয় হবে।”
Pea kuo u fanongo kiate koe, ʻo pehē, ʻoku ke faʻa fakatupu ʻuhinga mo fakahā ʻae ngaahi meʻa ʻilongataʻa: pea ko eni, kapau te ke lau ʻae tohi, mo e fakakofuʻaki koe ʻae kulokula, pea ʻe ʻai ʻae kahoa koula ki ho kia, pea te ke hoko ko hono toko tolu ʻi he kau pule ʻoe puleʻanga.”
17 ১৭ তখন দানিয়েল রাজাকে উত্তর দিলেন, “আপনার পুরষ্কার আপনারই থাকুক এবং আপনার পুরষ্কার আপনি অন্য কাউকে দিন। তবুও, আমি আপনার কাছে লেখাটা পড়ব ও তার অর্থ আপনাকে বলব।
Pea naʻe lea ʻa Taniela ʻi he ʻao ʻoe tuʻi ʻo ne pehēange, “Ke ʻiate koe hoʻo ngaahi meʻa foaki, pea tuku ʻa hoʻo ngaahi totongi ki ha taha kehe; ka te u lau ʻae tohi ki he tuʻi, pea te u fakahā kiate ia ʻa hono ʻuhinga.
18 ১৮ হে মহারাজ, মহান সর্বশক্তিমান ঈশ্বর আপনার মত আপনার বাবা নবূখদনিৎসরকে রাজ্য, মহিমা, সম্মান ও প্রতাপ দিয়েছিলেন।
“Ko koe, ʻe tuʻi, naʻe foaki ʻe he ʻOtua fungani māʻolunga, kia Nepukanesa ko hoʻo tamai, ha puleʻanga mo e mālohi, mo e nāunau, mo e fakaʻapaʻapa;
19 ১৯ কারণ ঈশ্বর তাঁকে মহিমা দিয়েছেন বলেই, সমস্ত লোকেরা, সমস্ত জাতি এবং সমস্ত ভাষার লোকেরা তাঁর সামনে কাঁপত ও ভয় পেত। তিনি যাকে ইচ্ছা করতেন তাকে মেরে ফেলতেন এবং যাকে ইচ্ছা করতেন তাকে জীবিত রাখতেন। তিনি যাকে ইচ্ছা তাকে উঁচু করতেন এবং যাকে ইচ্ছা তাকে নত করতেন।
Pea ko e meʻa ʻi he mālohi naʻa ne tuku kiate ia, naʻe tetetete mo manavahē kiate ia, ʻae ngaahi kakai, mo e ngaahi puleʻanga, mo e ngaahi lea kotoa pē: ko ia naʻa ne loto ki ai naʻa ne tāmateʻi; pea ko ia naʻa ne loto ki ai naʻa ne fakamoʻui; pea ko ia naʻa ne loto ki ai naʻa ne hakeakiʻi; pea ko ia naʻa ne loto ki ai naʻa ne fakahifo.
20 ২০ কিন্তু যখন তাঁর হৃদয় অবাধ্য হল এবং তাঁর আত্মা কঠোর হওয়াতে তিনি অহঙ্কারী হয়ে উঠলেন তার ফলে, তাঁকে তাঁর রাজসিংহাসন থেকে নামিয়ে দেওয়া হল এবং তারা তাঁর প্রতাপ নিয়ে নিল।
Ka ʻi he angahiki ʻa hono loto, mo e fakafefeka ʻa hono loto ʻi he laukau, naʻe fakahifo ia mei hono nofoʻanga fakatuʻi, pea naʻa nau toʻo ʻa hono nāunau meiate ia;
21 ২১ তাঁকে মানুষের সমাজ থেকে তাড়িয়ে দেওয়া হল, তাঁকে একটা পশুর মন দেওয়া হল এবং তিনি বুনো গাধাদের সঙ্গে বাস করতেন। তিনি ষাঁড়ের মত ঘাস খেতেন। তাঁর শরীর আকাশের শিশিরে ভিজত, যতদিন না তিনি বুঝতে পারলেন যে, মহান সর্বশক্তিমান ঈশ্বরই মানুষের রাজ্যগুলোর উপরে কর্তৃত্ব করেন এবং সেগুলোর উপরে তিনি যাকে ইচ্ছা তাকে বসান।
Pea naʻe kapusi ia mei he ngaahi foha ʻoe tangata; pea naʻe ngaohi hono loto ke hangē ko e loto ʻoe fanga manu, pea naʻa ne nofoʻanga fakataha mo e fanga ʻasi kai vao: naʻa nau fafanga ia ʻaki ʻae mohuku ʻo hangē ko e fanga pulu, pea naʻe viviku hono sino ʻi he hahau ʻoe langi; kaeʻoua ke ne ʻilo ʻe ia, naʻe pule ʻae ʻOtua fungani māʻolunga ʻi he puleʻanga ʻoe tangata, pea ʻoku ne tuʻutuʻuni ki ai ʻaia ʻoku ne faʻiteliha ki ai.
22 ২২ আপনি তাঁর ছেলে বেলশৎসর, এমনকি আপনি এই সমস্ত জানার পরেও, আপনি আপনার হৃদয়কে নম্র করেন নি।
“Ka ko koe ko hono foha ʻe Pelesasa, naʻe ʻikai te ke fakavaivaiʻi ho loto, ka naʻa ke ʻilo ʻae ngaahi meʻa ni kotoa pe.
23 ২৩ কিন্তু আপনি নিজেকে স্বর্গের প্রভুর বিরুদ্ধে উঁচু করেছেন। তাঁর গৃহ থেকে তারা সেই পাত্রগুলো আপনার কাছে নিয়ে এসেছিল এবং আপনি, আপনার মহান লোকেরা, আপনার স্ত্রীরা ও উপপত্নীরা তাতে করে আঙ্গুর রস পান করেছিলেন এবং আপনি রূপা, সোনা, ব্রোঞ্জ, লোহা, কাঠ ও পাথরের তৈরী যে দেবতারা দেখতে, শুনতে ও বুঝতে পারে না তাদের প্রশংসা করেছেন। কিন্তু আপনি সেই ঈশ্বরের সম্মান করেন নি, যিনি তাঁর হাতের মধ্যে আপনার শ্বাসবায়ু ধরে রেখেছেন এবং যিনি আপনার সমস্ত পথ জানেন।
Ka kuo ke fakahikihiki koe ki he ʻEiki ʻoe langi, pea kuo nau omi ʻae ngaahi ipu ʻo hono fale ki ho ʻao, pea ko koe mo hoʻo ngaahi houʻeiki, mo hoʻo ngaahi uaifi, mo hoʻo kau fefine, kuo mou inu kava mei ai; pea kuo ke fakamālō ki he ngaahi ʻotua siliva, mo e koula, mo e palasa, mo e ukamea, mo e ʻakau, mo e maka, ʻaia ʻoku ʻikai ke mamata, pe fanongo, pe ʻilo: pea ko e ʻOtua ʻaia ʻoku ʻi hono nima ʻa hoʻo mānava, pea ʻoku ʻoʻona ho ngaahi hala kotoa pē, naʻe ʻikai te ke fakamālōʻi.
24 ২৪ তাই ঈশ্বর তাঁর উপস্থিতি থেকে একটি হাত পাঠিয়েছেন এবং এই কথা লেখা হল।
Pea naʻe toki fekau ʻae louhiʻi nima meiate ia; pea ko eni ʻae tohi naʻe tohi.
25 ২৫ এটা সেই লেখাটা যেটা লেখা হয়েছিল, ‘মিনে মিনে তকেল উপারসীন।’
“Pea ko eni ʻae tohi ʻaia naʻe tohi, ‘MINE, MINE, TEKELI, UFASINI:’
26 ২৬ এটার অর্থ হল এই: মিনে, ঈশ্বর আপনার রাজ্যর গণনা করেছেন এবং তা শেষ করেছেন।
Pea ko hono ʻuhinga eni ʻoe lea: MINE; Kuo lau ʻe he ʻOtua ʻa ho puleʻanga, pea kuo fakaʻosi ia.
27 ২৭ তকেল, আপনাকে দাঁড়িপাল্লায় ওজন করা হয়েছে এবং পরিমাণে কম পাওয়া গিয়েছে।
TIKELI; Kuo fakamamafa koe ʻi he meʻa fua tautau, pea kuo ʻilo koe ʻoku ke maʻamaʻa.
28 ২৮ উপারসীন, আপনার রাজ্য বিভক্ত হয়েছে এবং তা মাদীয় ও পারসীকদের দেওয়া হয়েছে।”
PELESI; kuo vahevahe ʻa ho puleʻanga, pea kuo tuku ki he kau Mitia mo e kau Peasia.”
29 ২৯ তখন বেলশৎসর আদেশ দিলেন এবং তারা দানিয়েলকে বেগুনী কাপড় পরানো হল এবং তাঁর গলায় সোনার হার দেওয়া হল এবং তাঁর বিষয়ে রাজা এই কথা ঘোষণা করলেন যে তিনি রাজ্যে প্রধান শাসকদের মধ্য তৃতীয়।
Pea naʻe fekau ʻe Pelesasa, ke nau fakakofu ʻa Taniela ʻaki ʻae kulokula, pea naʻe ʻai ʻae kahoa koula ki hono kia, pea naʻe fanongonongo ia, ke ne hoko ko hono toko tolu ia ʻi he pule ʻoe puleʻanga.
30 ৩০ সেই রাতেই ব্যাবিলনের রাজা বেলশৎসরকে মেরে ফেলা হল,
‌ʻI he pō ko ia naʻe mate tāmateʻi ʻa Pelesasa, ko e tuʻi ʻoe kau Kalitia.
31 ৩১ আর মাদীয় দারিয়াবস বাষট্টি বছর বয়সে রাজ্যে গ্রহণ করলেন।
Pea naʻe faʻao ʻae puleʻanga ʻe Talaiasi ko e Mitia, ʻi hono onongofulu ma ua taʻu nai ʻo ʻene motuʻa.

< দানিয়েল 5 >