< Luke 15 >

1 Hanaāeauchaunāde vahee hauāyāhehau nau wauwauchudauhuhau heee hadjaathehāde.
I približavahu se k njemu svi carinici i grješnici da ga èuju.
2 Nau Nesethajauhuhau nau Wauthaunauhāhehau haeneneedenenau, Naa henane hanesedanaude wauwauchudauhuhau, nau nanethevethehewaude, hathāhuk.
I vikahu na njega fariseji i književnici govoreæi: ovaj prima grješnike i jede s njima.
3 Nau haeauthaunanadetha, hasenehethauhuk,
A on im kaza prièu ovu govoreæi:
4 Hanaa henane nananena hedauneede vadadausauau jauaunawaudā, hith hanauhauhuk hanesahenith, gauhadnautha theaudausauau nau theaudauchunee nauaunee, nau gauhadnaudeha henee naunethauaunith gauhaunaude hadveeha?
Koji èovjek od vas imajuæi sto ovaca i izgubivši jednu od njih ne ostavi devedeset i devet u pustinji i ne ide za izgubljenom dok je ne naðe?
5 Nau hāeveehauthe hadthāegauhaude hejaanaunaa, hadneneethajaude.
I našavši digne je na ramo svoje radujuæi se,
6 Nau hāenauajegauhuthe, hadnadethaude hauānee henedaehauhau nau henedaudevādaunau, netheneethajaudauwunee hanau daujaveehauau naudauāve nenaunethauaude, hathauhuk.
I došavši kuæi sazove prijatelje i susjede govoreæi im: radujte se sa mnom: ja naðoh svoju ovcu izgubljenu.
7 Nananenau hāedauwunathana, nuu hadnaasauau neethajaude hayāene hāene hanesāde wauwauchuduhu haunaunevethajauhuk javaānee theaudausauau nau theaudauchunee hathauwunane janenethenauau haunevethajaude.
Kažem vam da æe tako biti veæa radost na nebu za jednoga grješnika koji se kaje, negoli za devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokajanje.
8 Daudause daun hesā nethenauaugu vadadauchu gauneevāejethā, hith hanadehuk hanesadenee gauneee, gauhadjedeauchauau nauauuthayau, nau gauhadwaudeau hauauwuu, nau gauhadvavesenaudene haunaude gauhadveede.
Ili koja žena imajuæi deset dinara, ako izgubi jedan dinar, ne zapali svijeæe, i ne pomete kuæe, i ne traži dobro dok ne naðe?
9 Nau daun hāeveenuu hanadethaude henedaehauhau, nau henedaudevādaunau hauānee netheneethajauwuu, hanau daujaeveenauwau hanesadee nāanathau, hanāthaude.
I našavši sazove drugarice i susjede govoreæi: radujte se sa mnom: ja naðoh dinar izgubljeni.
10 Naasauau, Nananenau nāedauwunathana, haneduu neethajaude hathaāhethee hautheaunauau Hejavaneauthuu hanesāde wauwauchuduhu haunaunevethajauhuk.
Tako, kažem vam, biva radost pred anðelima Božijima za jednoga grješnika koji se kaje.
11 Nau hasenehehuk, jasaa henane neseyaugaune heauhau:
I reèe: jedan èovjek imaše dva sina,
12 Nau hajauchaugade haenehetha henesaunaune, Nāchau jevene gauuu vatheyaunau henee nāudnedadahedaunau. Nau hanaāgauuvenaude hethāenetheyaunau.
I reèe mlaði od njih ocu: oèe! daj mi dio od imanja što pripada meni. I otac im podijeli imanje.
13 Nau haunauauhaejewauthanenau hese hajauchaugade hāesauānauau vahee hauānee, nauhanaāejathāaude hesee vavāaune vedauauwuu, nau hena hanaāevadauthedede hethāenetheyaunau heee hauhaugānenaedede.
I potom do nekoliko dana pokupi mlaði sin sve svoje, i otide u daljnu zemlju; i onamo prosu imanje svoje živeæi besputno.
14 Nau hāevathedede vahee, hena haanaāenauauchauau naunauthauau hasenaude hena vedauauwuu; nau hanaāadavenuhunede.
A kad potroši sve, postade velika glad u onoj zemlji, i on se naðe u nevolji.
15 Nau hanaāeyehaude nau hanaāewauhaunesade nehayau hauwauhauauwunanenau henee vedauauwuu; nau haejenanaa hethauauwuu hadnauchauwaude neauthuwauchu.
I otišavši pribi se kod jednoga èovjeka u onoj zemlji; i on ga posla u polje svoje da èuva svinje.
16 Nau hanāneanadauau hanāchauchaunaudede henaude heee jeyauwaunau henee neauthuwauchu hevethedaunenenau: hau hegau henanene hevenaa.
I željaše napuniti trbuh svoj rošèiæima koje svinje jeðahu, i niko mu ih ne davaše.
17 Nau hāaenaudede hanaāenehede, Waunauthanethe hedautheaunau nāsaunau nenethenauau jauaujaunau naenedauchanenee nau nejeesesanenee, hau hadnenadaugauyānau?
A kad doðe k sebi, reèe: koliko najamnika u oca mojega imaju hljeba i suviše, a ja umirem od gladi!
18 Hadgauhānau nau hadeyehaunau nāsaunau, nau hadnaasenehethauau, Nāchau, nananenau nanethenauwau wauchudaude hesee hayāene, nau yesee nananene,
Ustaæu i idem ocu svojemu, pa æu mu reæi: oèe! sagriješih nebu i tebi,
19 Nau nananenau hegau heee hāhauwautheāve: jenesehe waude haudautheaunauau.
I veæ nijesam dostojan nazvati se sin tvoj: primi me kao jednoga od svojijeh najamnika.
20 Nau hanaāegauhāde, nau hanaāedauchaude henesaunaune. Hau hajesejedauchaude, henesaunaune haenauhauvaa, nau haeauwunaunaa, nau haeyeseneegau, nau haeanaethesaunaunagutha, nau haenenedana.
I ustavši otide ocu svojemu. A kad je još podaleko bio, ugleda ga otac njegov, i sažali mu se, i potrèavši zagrli ga i cjeliva ga.
21 Nau heau hathāhuk, Nāchau, nananenau nanethenauwau wauchudaude yesee hayāene, nau nananene, nau nananenau hegau hāhauwautheneeāve.
A sin mu reèe: oèe, sagriješih nebu i tebi, i veæ nijesam dostojan nazvati se sin tvoj.
22 Hau henesaunaune hathauyaugaune hedautheaunene, Jādee chaunauguuthadee hu, nau hauyauunaa; nau thānauwunaa nechaunathathau hejadenaa, nau jedauaunenaa:
A otac reèe slugama svojijem: iznesite najljepšu haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuæu na noge.
23 Nau hadjāthauva hede daun gauchujāde wauuu, nau hadnauauva; nau hadvethehenauau, nau hadeaunauwuthajaunauau:
I dovedite tele ugojeno te zakoljite, da jedemo i da se veselimo.
24 Hanau naa nāa nenajaa, nau jaenaedede; nenaunethauaude, nau jaeveenade; nau hanaāejasesaunauwuthajauthee:
Jer ovaj moj sin bješe mrtav, i oživlje; i izgubljen bješe, i naðe se. I stadoše se veseliti.
25 Wauhā vanachauganith heau haeanedaune nauau: nau daunausujaude nau hāayānauusade hedauauwunenau, haenedauwaude haenevaudenene nau haevadaudenene.
A sin njegov stariji bijaše u polju, i dolazeæi kad se približi kuæi èu pjevanje i podvikivanje.
26 Nau haeadetha hanesānith haunauaheau, nau haenaudedauna dusedaudene hathauhuk.
I dozvavši jednoga od slugu zapita: šta je to?
27 Nau haeāedauwunaa, Nananene hahavaa nauusade; nau nananene hāsaunau naunauaude gauchujānith wauuau, hanau daujaesedanaude nanethauaunee.
A on mu reèe: brat tvoj doðe; i otac tvoj zakla tele ugojeno, što ga je zdrava vidio.
28 Nau haeasenauna, nau haejejedā: hanaāejenauahenith henesaunaune, nau haedadadasevaa.
A on se rasrdi i ne šæadijaše da uðe. Tada iziðe otac njegov i moljaše ga.
29 Nau haeauchuhananadetha henesaunaune, Naune, nuu hawauthāe jajenee hāenesedaunathadenau, daudause hāhauwujethauwaudaunathe hanāene hanathauchuwuhunaune: hau haunauau nananene hāhauwuthauuvene haudāsau, henee hanānesedenau haunauwuthajaude nauguu nādaehauhauau:
A on odgovarajuæi reèe ocu: eto te služim toliko godina, i nikad ne prestupih tvoje zapovijesti, pa meni nikad nijesi dao jareta da bih se proveselio sa svojijem društvom;
30 Hau chauchaunu hasenauusade naa hāa, hāgaujauauthedaunādaunau hāheenaededaunau heee henesahehau hesānau, nananene hanadaunaude gauchujānith wauuau.
A kad doðe taj tvoj sin koji ti je imanje prosuo s kurvama, zaklao si mu tele ugojeno.
31 Nau hanaāāedauwunaude, nā, nananene nanethenaedevene, nau vahee henee nāthāenetheyaunau nanehanāhene.
A on mu reèe: sine! ti si svagda sa mnom, i sve je moje tvoje.
32 Dauudasadee henee haneenesehee haunauwuthajaude, nau hadneethajaunee: heee naa hahavaa denajaa, nau jaenaedede; nau denaunethauaude, nau jaeveenade.
Trebalo se razveseliti i obradovati, jer ovaj brat tvoj mrtav bješe, i oživlje; i izgubljen bješe i naðe se.

< Luke 15 >